Ear

Kako pjesma završava

Dvadeset i devet strofa broji ovo djelo, a ova je posljednja. Ujedno je i najduža: ima pet stihova gdje većina broji tri.

Staroengleska runska pjesma svoje je stihove posvetila stoci, vremenu, drveću, konjima, dvoranama, brodovima i bogovima. Završava na grobu, ne ublažavajući udarac.

Ear byþ egle eorla gehwylcun: grob je egle, odvratan i strašan svakom ratniku. Ne samo jadnima ili nesretnima, nego svima, uključujući i slušatelje.

Nema nikakve utješne napomene. Strofa Mann barem prolaznost povezuje s Božjom odlukom; Ger i Dæg nalaze opće razloge za radost. Ova strofa ne nudi ništa. Opisuje tijelo koje se hladi i potom nabraja što sve prestaje.

Za tekst nastao u kršćanskom razdoblju to je upečatljiv izbor. Pjesnik koji je želio završiti uskrsnućem imao je za to svaku priliku, no odlučio ju je zaobići.

Izabrati zemlju za družicu u postelji

Središnja slika glasi hrusan ceosan blac to gebeddan: blijedo truplo bira tlo za svoju gebedda, družicu u postelji.

Gebedda pripada kućnom, obiteljskom rječniku. Označava osobu s kojom se dijeli postelja, bračnog druga ili partnera, i tako se rabi u običnom staroengleskom. Primijeniti tu riječ na grob tmurno je i posve namjerno: posljednja veza u koju čovjek stupa jest ona s tlom.

Ceosan (birati) obavlja sličnu zadaću. Nitko ovo ne bira svojevoljno. Glagol mrtvom tijelu daje privid djelovanja u nečemu u čemu nema nikakva glasa, što je oblik gorke ironije kakvu staroenglesko pjesništvo neprestano rabi.

A prilog fæstlice (neumoljivo, nepokolebljivo) prati hlađenje. Taj proces ne poznaje stanku.

Tri stvari koje prestaju

Posljednji stih je nabrajanje u kojem je svaki dio pomno odmjeren.

Bleda gedreosaþ: plodovi i ljetina opadaju. Riječ bleda ista je ona upotrijebljena u strofi Ger za sjajne plodove zemlje i u strofi Beorc za ono što brezi nedostaje. Sav rječnik obilja ovdje se povlači.

Wynna gewitaþ: radosti odlaze. Wynn je bila runa radosti, dvadeset i jedno mjesto ranije. Njezina je strofa definirala sreću kao odsustvo jada, blagostanje i čvrste utvrde. Sve to nestaje.

Wera geswicaþ: savezi i prisege ljudi propadaju. Opet se javlja swican, glagol iz strofe Mann gdje svaki čovjek mora iznevjeriti bližnjega, i iz strofe Tir gdje zvijezda nikada ne iznevjeri.

Tako se posljednji stih vraća na tri vlastite rune i redom poništava svaku od njih. Bilo da se radilo o promišljenom planu ili posezanju za poznatim formulama, učinak je isti: abeceda završava rastavljanjem same sebe.

Ear, eorþe i klas žita

Ime ne odgovara uobičajenoj staroengleskoj riječi za zemlju (eorþe) i postoje dva moguća objašnjenja njegova podrijetla.

Jedno je zasebna riječ koja označava zemlju kao tlo ili prah, a u ovoj strofi izravno grob. Tako je pjesnik rabi i to značenje stoji samo za sebe.

Drugo tumačenje vidi klas žita, povezujući ime sa starovisokonjemačkim ahar i istim korijenom koji daje englesko ear u izrazu ear of wheat (klas pšenice). To čitanje ima čvrsto jezično uporište i dalo bi posve drukčiju strofu: runu žetve blisku runi Ger.

Pjesnik je očito imao pri ruci to poljoprivredno značenje, ali ga je zaobišao, odlučivši umjesto toga napisati pet stihova o tijelu koje se hladi. Je li to bio svjestan zaokret ili dokaz da je grobno značenje bilo jedino živo, ne može se sa sigurnošću utvrditi. Ipak pokazuje da je najmračniji stih mogao biti svjestan izbor, a ne puko naslijeđe, što se potpuno slaže s elegijskim tonom staroengleske poezije.

Sama runa kasniji je dodatak, stvorena za dvoglasnik ea koji je staroengleski razvio, a pragermanski nije poznavao. Poput runa Ior i Yr, pojavljuje se u pjesmi i rukopisnim nizovima, no vrlo je rijetka na natpisima.

To vrijedi otvoreno reći: najturobnija runa u oba niza ujedno je jedna od najnovijih. Ovdje nema drevne germanske rune smrti. Postoji tek englesko slovo, izmišljeno za jedan samoglasnik, kojemu je pjesnik posvetio pet stihova o grobu.

U tumačenju

Ear označava svršetak o kojem nema pregovora.

Moderna praksa obično rabi dvadeset i četiri znaka Starijeg futharka, koji nema pandana ovoj runi, pa je ona većini čitača nepoznata. Gdje se primjenjuje, ne bi je trebalo ublažavati u preobrazbu ili ponovno rođenje. Strofa ne nudi takvo obećanje, a prijelomnu točku već pokriva Dæg.

Ono što Ear označava jest stadij nakon toga: stvar je gotova, proces je neumoljiv i ono što je trebalo stati počelo se gasiti. U otvaranju se tumači kao konačnost: prekinuta veza umjesto prolazne krize, već donesena odluka, proživljena žalost umjesto straha od gubitka.

Ako se njome pažljivo rukuje, ona je jedna od najiskrenijih runa, jer malo koji proročanski sustav ima znak koji jednostavno izriče da je nešto gotovo. Treba s njome postupati s istim oprezom kao i sa svakim simbolom povezanim sa smrću, nikada je ne koristeći za prosudbe o zdravlju ili duljini života.