Četrnaest nadija

Što je nadi

Riječ nadi potječe iz korijena koji znači teći, a u sanskrtu se koristi za rijeke, cjevčice i puls, kao i za ove energetske kanale. U literaturi o suptilnom tijelu nadi provodi pranu onako kako krvna žila prenosi krv, dok se čakre nalaze na mjestima gdje se najvažniji kanali križaju.

Procjene njihova broja vrlo su visoke i razlikuju se među tekstovima. Shiva Samhita navodi 350.000, dok Goraksha Shataka i znatno kasnija učenja govore o 72.000. Oba se izvora potom usredotočuju na četrnaest kanala koje vrijedi imenovati, a među tih četrnaest, tri nose cjelokupnu praktičnu tradiciju.

Tri najvažnija kanala

Sushumna se uspinje duž osi kralježnice, od njezina dna do otvora na tjemenu. U tekstovima se opisuje kao uobičajeno zatvorena. Gotovo sve u hatha jogi (energetski lokoti, zadržavanje daha i asane) usmjereno je upravo na njezino otvaranje.

Ida i pingala obavijaju se oko nje, križajući se u svakom centru i završavajući u lijevoj i desnoj nosnici. Ida je lunarna, hladna i prijemčiva. Pingala je solarna, topla i aktivna. Njihovo izmjenjivanje nije puka metafora: protok zraka kroz nosnice kod većine se ljudi doista mijenja s jedne strane na drugu tijekom dana, a tradicija je na tom opažanju utemeljila praksu disanja mnogo prije nego što je fiziologija tom fenomenu dala ime.

Kada se ta dva toka uravnoteže, sushumna se prema predaji otvara. To je cjelokupna logika tehnike nadi shodhana, disanja naizmjeničnim nosnicama, najpoznatije i najčešće poučavane pranayame.

Zašto se opisi preostalih jedanaest razilaze

Preostalih jedanaest nadija navedeno je u Shiva Samhiti, Gheranda Samhiti i njihovim komentarima, no ti se popisi međusobno ne podudaraju. Alambusha u jednom izvoru završava u ustima, a u drugome u anusu. Yashasvini u jednom tekstu dopire do lijevog uha, a u drugom do palca lijeve noge. Pusha i payasvini, ovisno o rukopisu, međusobno zamjenjuju desno uho.

Za svaki kanal navodimo najčešće spominjani završetak, dok su glavne inačice zabilježene na pojedinačnim stranicama. Ova razilaženja nisu nedostatak tekstova, već svjedočanstvo o njihovoj izvornoj svrsi: riječ je o praktičnim bilješkama sakupljenima iz različitih tradicijskih linija, koje nitko nije naknadno usklađivao radi ujednačenosti.

Jedan popis, dvije logike

Ponovnim čitanjem ovih jedanaest kanala uočava se jasan obrazac. Jedna je skupina organizirana prema osjetilnim organima: gandhari i hastijihva vode prema očima, pusha i payasvini prema desnom uhu, shankhini ili yashasvini prema lijevom, a saraswati prema jeziku. Druga je skupina organizirana prema funkcijama ispod pupka: kuhu vodi prema genitalijama, varuni kroz tjelesne tekućine, vishvodhara oko pupka, a alambusha negdje između usta i drugog kraja istog probavnog trakta.

Pregledi temeljeni na osjetilnim organima sustavniji su, što obično upućuje na njihov kasniji nastanak. No, bez obzira na to koji raspored pojedini izvor slijedi, uloga ovih jedanaest kanala ostaje ista: odvoditi pranu iz središnjeg stupa prema mjestima na kojima se tijelo susreće s vanjskim svijetom.

Tri čvora

Sushumna se ne otvara automatski čim se dva bočna kanala uravnoteže. Tekstovi duž nje smještaju tri granthija, odnosno čvora: brahma granthi u korijenu, vishnu granthi u srcu i rudra granthi u području čela. Svaki od njih opisan je kao točka zastoja u praksi te se u psihološkom smislu tumači kao vezanost: prvo za sigurnost, zatim za vlastitu djelotvornost, te naposljetku za sam duhovni uvid.