Fé

Što je preživjelo sažimanje pisma

Fé je jedna od najmanje izmijenjenih runa u nizu. Kada je 24-znakovni stariji futhark smanjen na šesnaest slova, ovaj je znak zadržao svoj oblik, položaj i glasovnu vrijednost; ime je izgubilo samo jedan slog.

Međutim, runa je preuzela veći opseg posla. U mlađem futharku isti znak prenosi i /f/ i /v/, jer pismo više nije razlikovalo zvučne i bezvučne suglasnike. Klesar koji je pisao hafa (imati) i hafn (luka) koristio je isto slovo za dva različita zvuka, prepuštajući čitatelju razrješenje iz konteksta.

Stoga pravi interes ne leži u samom znaku, nego u načinu na koji je društvo vikinškog doba shvaćalo ovu riječ.

Od stoke do vaganog srebra

Pragermanski fehu označavao je stoku. U gospodarstvu bez kovanog novca stada su bila mjerilo vrijednosti. Do vikinškog doba to se znatno promijenilo.

Nordijsko se gospodarstvo temeljilo na srebru koje se vagalo, a ne brojalo. Skitni nalazi diljem Skandinavije sadrže sjeckano srebro: narukvice, poluge i kovanice namjerno razrezane na komade radi vaganja na vagi. Islamski dirhami stizali su Volgom u ogromnim količinama; ostava Spillings na Gotlandu, ukopana oko 870. godine, sadrži preko 14.000 kovanica, uglavnom arapskih.

Staronordijski fé pratio je razvoj gospodarstva. Zadržao je značenje stoke, ali je počeo izravno označavati novac; oba su značenja postojala u istoj riječi. Engleska riječ fee potječe iz istog korijena, kao i norveški fe i njemački Vieh.

Obje runske pjesme govore o novčanom značenju, a ne o domaćoj životinji.

Razdor među rođacima

Ovim izrazom započinju obje nordijske pjesme i valja ga shvatiti doslovno, a ne samo kao poučnu izreku.

Frænda róg, razdor među rođacima. Nordijsko je nasljedno pravo bilo djeljivo: imovina se dijelila među nasljednicima umjesto da nepodijeljena pripadne najstarijem sinu. Sage uvelike opisuju posljedice tih podjela. Radnja Sage o Njálu počiva na isplatama odšteta i dugovima; Saga o Egilu u središtu ima dugotrajan i krvav spor oko nasljedstva. Krvne osvete na Islandu najčešće su započinjale zbog imovinskih razmirica.

Norveška strofa dodaje drugi stih: vuk se uzgaja u šumi. U toj pjesmi veza je prvenstveno metrička (róge se rimuje s skóge). Ipak, predaja povezuje stihove u istom smislu: ono što će te uništiti tiho raste tamo kamo ne gledaš.

Islandska strofa izostavlja vuka i nudi dvije skaldske metafore za zlato: oganj plime i stazu zmije. To su klasične metafore skaldske poezije koje upućuju na blaga pod stražom zmajeva, prije svega na Fáfnira u predaji o Völsunzima.

Latinska glosa

Islandska runska pjesma sadrži jedinstvenu značajku koja se često previdi.

Svaka strofa završava dvjema riječima: latinskom glosom imena rune i staronordijskim pjesničkim nazivom za vladara. Ovdje je to aurum fylkir: zlato i fylkir, vojskovođa ili knez.

Šesnaest strofa rabi šesnaest različitih riječi za kneza: fylkir, vísi, þengill, oddviti, ræsir, konungr, hildingr, niflungr, jöfurr, allvaldr, siklingr, tiggi, buðlungr, mildingr, lofðungr, ynglingr. Skaldsko je pjesništvo zahtijevalo bogatu zalihu takvih heiti, pa je pjesma imala dvostruku obrazovnu svrhu: podučavala je rune i prenosila pjesnički rječnik potreban dvorskom pjesniku.

To otkriva praktičnu svrhu tekstova: služili su kao školski priručnici.

U natpisima vikinškog doba

Kao slovo runa je sveprisutna. Sama riječ fé pojavljuje se na brojnim runskim kamenovima posvećenima nasljedstvu i isplatama, upravo u okolnostima koje pjesme opisuju.

Upečatljiv primjer predstavljaju kamenovi podignuti u spomen na ljude koji su otišli u inozemstvo radi stjecanja bogatstva. Nekoliko švedskih kamenova spominje sudionike Ingvarova pohoda na istok, a skupina u Upplandu spominje danagæld (danak koji je Engleska plaćala nordijskim vojskama). Kamen u Yttergärdeu bilježi da je Ulf triput uzeo danak u Engleskoj pod trima različitim vođama. To je spomenik u kojem stečeno bogatstvo predstavlja sam povod za spomen.

U tumačenju

Suvremeni tumači runa koji rade s mlađim futharkom gotovo uvijek preuzimaju značenja iz starijeg futharka. Za Fé je to sasvim prirodno: to je ista runa s istim imenom.

Međutim, dvije nordijske pjesme donose znatno mračniji ton. Starorengleska strofa starijeg futharka naziva bogatstvo utjehom za svakoga pod uvjetom velikodušnosti. Nordijske pjesme ne nude nikakvu utjehu: obje započinju sukobljenim obiteljima.

Gledana kroz mlađi futhark, Fé govori manje o samom posjedovanju imetka, a više o napetostima koje to posjedovanje otkriva. Pojavljuje se kod pitanja o nasljedstvu, obiteljskom novcu ili neočekivanoj dobiti koju treba podijeliti. Ključno pitanje ne glasi hoće li novac stići, nego tko će još na njega polagati pravo.

Nema povijesnih dokaza iz vikinškog doba o izvlačenju runa radi proricanja; korpus od šesnaest znakova služio je komemorativnim, pravnim i trgovačkim svrhama. Tumačenje rune Fé na ovaj način suvremena je praksa koja se služi drevnim rječnikom.