Feoh

Jedina tradicija koja započinje blago

Tri runske pjesme opisuju ovu runu, a samo jedna od njih započinje u vedrom tonu.

Norveška pjesma navodi da bogatstvo uzrokuje razdor među srodnicima. Islandska ponavlja taj izraz i dodaje dva kenninga za zlato pod stražom zmaja. Staroengleska pjesma pak kaže: feoh byþ frofur fira gehwylcum, bogatstvo je utjeha svakome čovjeku.

No odmah zatim dodaje uvjet, a taj je uvjet stvarna srž strofe. Sceal ðeah manna gehwylc miclun hyt dælan, svatko ga mora uvelike dijeliti. Naveden je i razlog: gif he wile for drihtne domes hleotan, ako želi steći dobar sud pred Gospodarom.

Engleska se tako slaže sa Skandinavijom da bogatstvo predstavlja problem, ali nudi drukčije rješenje. Nordijske pjesme kažu da novac razdvaja obitelji i na tome staju. Engleska pjesma poručuje da je novac dobar, a postaje opasan samo ako prestane kružiti.

Koji gospodar

Drihten je ključna riječ na koju valja obratiti pažnju. U staroengleskom jeziku ona označava gospodara u uobičajenom svjetovnom smislu, vođu ratničke družine i poglavara dvorane, ali ujedno znači i Gospodina, Boga.

Strofa funkcionira u oba smisla, što je vrlo vjerojatno i bila izvorna namjera.

Čitana svjetovno, ona točno opisuje ekonomiju darivanja: gospodar dijeli prstenje, oružje i zemlju, a ugled čovjeka ovisi o tome koliko velikodušno prosljeđuje bogatstvo dalje. Staroenglesko pjesništvo naziva gospodara beaga brytta (lomitelj prstenja) i goldwine (prijatelj zlata). Gomilanje blaga smatralo se potpunim neuspjehom u toj ulozi.

Čitana religijski, strofa govori o kršćanskom milodaru: o blagu na nebu umjesto na zemlji te o sudu pred Bogom.

Staroengleska runska pjesma to čini više puta. Riječ je o kršćanskom tekstu koji obrađuje pogansku građu, no umjesto da izbriše starije značenje, on često pronalazi izraz koji nosi oba sloja. Pretvaranje rune Ansuz u os, usta, isti je takav zahvat, samo izveden znatno grubljom rukom.

Stoka, imovina i riječ fee

Staroengleski feoh obuhvaća i stoku i pokretnu imovinu bez njihova razgraničenja, baš kao i pragermanski fehu. Riječ se pojavljuje u cjelokupnom staroengleskom korpusu u oba značenja: kao stoka u oporukama i kao novac u zakonima.

Vrijedi pratiti njezine jezične potomke jer oni zorno pokazuju kako se riječ razvijala. Suvremeni engleski izraz fee potječe izravno iz ove linije, preko feudalnog pojma posjeda ili naknade. Riječ fellow dolazi od staronordijskog félagi, što označava osobu s kojom ste udružili imovinu, odnosno poslovnog partnera prije nego prijatelja.

Latinska srodna riječ pecu (stado) dala je pecunia (novac), a odatle i pojam pecuniary (novčani). Dvije nepovezane jezične porodice neovisno su stvorile svoju riječ za novac iz riječi za stoku, što jasno govori o tome koliko je takav društveni poredak bio univerzalan.

Ovo je bogatstvo zajednice

Gallowayska ostava (Galloway Hoard), zakopana u Škotskoj oko 900. godine i iskopana 2014., promijenila je spoznaje o tome tko se služio ovom runom i u koje svrhe.

Pet spljoštenih srebrnih narukvica u ostavi nosi urezane anglosaksonske rune, a ne skandinavske. Na jednoj piše EGGBRECT, ime Ecgbeorht. Najduži i najzanimljiviji natpis glasi DIS IS ÆIGNA FEOH, što znači ovo je bogatstvo zajednice, pri čemu se koristi riječ koja označava vjersku ili samostansku zajednicu.

Iz toga proizlaze dva važna zaključka. Prvi je da se samo ime rune ovdje rabi u svom izvornom, doslovnom značenju na samom predmetu kako bi se označilo vlasništvo. To je jedan od najizravnijih materijalnih dokaza koje imamo o tome što je feoh značio ljudima koji su ga urezivali.

Drugi je zaključak vezan uz podrijetlo nalaza: dugo se pretpostavljalo, kao i za većinu srebrnih ostava iz tog razdoblja u Britaniji, da je riječ o vikinškom plijenu. Anglosaksonski runski natpis koji izričito pripisuje srebro samostanskoj zajednici čini to tumačenje znatno manje održivim te služi kao koristan ispravak navike da se svako zakopano srebro automatski smatra nordijskim i ukradenim.

U tumačenju

Feoh označava resurse kojima već raspolažete, a englesko je tumačenje najkorisnije od svih triju tradicija jer jasno navodi što s njima treba učiniti.

U uspravnom položaju označava prihod, isplatu ili materijalno uporište za nešto što je dotad lebdjelo u zraku. Ona predstavlja opipljivu, mjerljivu stranu dobre sreće, a ne njezinu vizionarsku dimenziju.

Ono što strofa dodaje jest provjera. Bogatstvo u runi Feoh mora kružiti, pa se ova runa javlja kao opomena u situacijama u kojima je nešto vrijedno prestalo cirkulirati: bilo da je riječ o ušteđevini nagomilanoj bez svrhe, vještini koja se ne koristi ili uskraćenoj velikodušnosti. Pitanje koje postavlja glasi: radi li ono što imate za vas i za druge?

Većina suvremenih tumača runa preuzima svoja značenja upravo iz ove pjesme, a ne iz nordijskih izvora. Zbog toga se ova runa standardno tumači kao blagostanje s upozorenjem, a ne kao obiteljski sukob. Tu razliku valja imati na umu pri usporedbi različitih runskih kompleta.