Slavenske črte i rezi

Jedna rečenica i ono što u njoj ne piše

Sve počinje jednim jedinim retkom koji je oko 890.–900. godine napisao bugarski redovnik Črnorizac Hrabar u kratkome spisu O pismenah (O pismenima). Braneći novo slavensko pismo od grčkog podcjenjivanja, usput je opisao stanje koje mu je prethodilo: Slaveni, budući pogani, nisu imali knjiga, nego su brojili i gatali pomoću črta i reza — crta i ureza.

Ta je rečenica cjelokupni dokumentarni temelj za pretkršćansku slavensku pismenost. Već više od tisuću godina nosi golem teret tumačenja.

Čitana doslovno, ona govori vrlo malo. Črte su potezi, linije, ogrebotine; rezi su usjeci, zarezi ili urezi. Obje riječi pripadaju rječniku urezivanja i brazdanja, a ne čitanja ili govora — baš kao što je i finska riječ runo, rano posuđena iz germanskoga, izvorno označavala urezan znak. Hrabar nam izričito navodi čemu su služili: brojenju i gatanju. On ne tvrdi da su Slaveni njima pisali. Tvrdi upravo suprotno — da knjiga nisu imali.

Često se navodi protuargument, i to sasvim opravdan. Rani su Slaveni živjeli u šumovitim krajevima. Sve urezano na drvu, kori ili kosti brzo bi istrunulo, pa je šutnja arheološkog zapisa upravo onakva kakvu bismo očekivali postojalo pismo ili ne. To je točno, što znači da je izostanak dokaza ovdje tek slab dokaz o nepostojanju.

No taj argument djeluje samo u jednom smjeru. On nam dopušta reći: to ne možemo isključiti. Ne daje nam pravo da sastavimo niz slova i proglasimo ga povijesno pronađenim.

Kako zapravo izgledaju znakovi za brojenje i gatanje

Praksa koju Hrabar opisuje nije ni egzotična ni zaboravljena. Sustavi upravo takve vrste zabilježeni su diljem Euroazije: tamge, vlasnički i rodovski znakovi stepskih naroda; lončarske oznake koje označavaju radionicu ili vlasnika; raboši koji urezima bilježe dugove, dane i količine; te ždrijeb bacanjem označenih drvenih pločica.

Sve su to stvarni, korisni i ponekad razrađeni sustavi — no nijedan od njih nije pismo. Raboš ne može zabilježiti rečenicu. Vlasnički znak identificira predmet, ali o njemu ne govori ništa. Upravo to stručnjaci nazivaju protopismenošću: simbolima koji prenose značenje, ali ne kodiraju jezik.

Arheološki nalazi to potvrđuju. Keramika četvrtostoljetne černjahovske kulture — mješovite zone susreta slavenskog, germanskog i sarmatskog stanovništva — te kasnije praško-korčačke i srodnih kultura nosi urezane oznake nastale prije pečenja: križeve, geometrijske uzorke i rotacijske motive. Najuvjerljivija su tumačenja oznaka vlasništva, radionički žigovi, oznake sadržaja ili zaštitni simboli za pohranjenu robu.

Važno je upozoriti na jedan simbol koji se neprestano pojavljuje. Motivi rotirajućih križeva i svastika doista se javljaju na ranoj keramici diljem Euroazije, uključujući i slavenske nalaze. No naziv kolovrat i političko značenje koje taj simbol danas nosi u panslavenskom nacionalizmu moderni su dodaci vrlo starom i raširenom dekorativnom motivu. Oblik je drevan; suvremeno mu je značenje pripisano naknadno i ne može se projicirati u prošlost.

Alekanovska posuda

U jesen 1897. ruski arheolog Vasilij Gorodcov istraživao je slavensko grobište kod sela Alekanovo u Rjazanjskoj oblasti. U grobu starije žene, datiranom u 10. ili 11. stoljeće, pronašao je malu, grubo izrađenu glinenu posudu s neprekinutom vodoravnom trakom od četrnaest znakova.

Gorodcov se javno zapitao nisu li to izvorne slavenske rune. Komparativna analiza nije poduprla tu pretpostavku: samo su dva od četrnaest znakova nalikovala ičemu iz germanskog ili turkijskog runskog repertoara. Sljedeće su se godine slični znakovi pojavili na ulomcima keramike u istome selu, što je barem potvrdilo da posuda nije bila puka škrabotina jednoga pojedinca.

Nakon više od stoljeća proučavanja, alekanovski natpis ostaje potpuno nedešifriran.

Valja jasno reći zašto, jer se taj misterij često preuveličava. Četrnaest znakova nije dovoljno gradiva za dešifriranje bilo kojeg pisma u povijesti — dešifriranje zahtijeva opseg, ponavljanje i, idealno, dvojezični natpis. Čak i da je riječ o potpunom fonetskom alfabetu, četrnaest znakova na jednoj posudi ostalo bi nečitljivo. Objašnjenja koja odgovaraju dokazima jesu lokalni vjatski sustav znakova, lončarski niz ili protopismo koje se nije stiglo standardizirati prije nego što ga je ćirilica učinila suvišnim.

Ono što Alekanovo doista dokazuje stvarno je i skromno: rani su Slaveni stvarali strukturirane nizove apstraktnih znakova. To je stvaran nalaz, ali nije alfabet.

Kost iz Lányja

Najvažnije otkriće na ovom području novijeg je datuma i posve je neočekivano.

Iskapajući naselje iz 6. do 7. stoljeća na lokalitetu Břeclav-Lány u Južnoj Moravskoj, arheolozi su iz jame za otpad izvadili ulomak goveđeg rebra, položen uz rukom rađenu keramiku praškoga tipa — nedvojbeno ranoslavenski materijal. Tijekom laboratorijskog čišćenja studentica Alena Slámová uočila je namjerne ureze na površini. Tim pod vodstvom Jiříja Macháčeka sa Sveučilišta Masaryk objavio je analizu u časopisu Journal of Archaeological Science 2021. godine.

Istraživanje je provedeno iznimno temeljito. Skenirajuća elektronska mikroskopija i analiza tragova trošenja utvrdile su da su zarezi urezani ljudskom rukom, a ne nagrizanjem korijenja ili životinjskim glodanjem. Radiokarbonsko datiranje kolagena, uz potvrdu životinjske vrste drevnom DNK, smjestilo je kost u razdoblje između 585. i 640. godine n. e.

Urezi su rune — i to Stariji futhark, germanski runski niz. Točnije, šest od posljednjih osam znakova niza od dvadeset i četiri rune, poredanih pravilnim redoslijedom. Budući da je riječ o abecedariju, isječku alfabeta, a ne o riječi ili imenu, runolog Robert Nedoma protumačio ga je kao vježbu u pisanju. Rezač nije bio osobito vješt: nedostaju dvije rune iz završne skupine, proporcije variraju, a linije se ponavljaju.

Netko je u slavenskom selu oko 600. godine vježbao germanski alfabet na odbačenoj kosti, otprilike tri stoljeća prije nego što je stvorena glagoljica.

Tumačenja su doista otvorena. Moguće je da je urezivač bio pripadnik germanskog naroda — možda iz populacije koja je ostala na tom prostoru umjesto odlaska u Italiju — živeći među Slavenima. Možda je riječ o Slavenu koji je učio pismo svojih susjeda, ili o nekome tko je precrtavao oblike doživljavajući ih kao moćne simbole, a ne kao slova.

Ono što ovaj nalaz nikako nije jest dokaz postojanja slavenskog pisma. On je dokaz međusobnog dodira i, vjerojatno, učenja tuđeg sustava pisanja — što je samo po sebi iznimno zanimljivo i ruši staru pretpostavku o strogoj izolaciji tih naroda. O točnom se tumačenju još raspravlja, no datacija i sami urezi nisu sporni.

Skandinavske rune na slavenskim rijekama

Tri stoljeća poslije, rune su ponovno stigle u slavenske zemlje, i to u znatnom broju. Skandinavski trgovci i ratnici — Varjazi, Rus' — plovili su riječnim putovima duž Dnjepra, Volge i Volhova prema Bizantu, ostavivši dubok trag u politici Kijevske Rus'.

Iza sebe su ostavili vrlo malo runskih kamenova, i to iz dva razloga koji nemaju veze sa Slavenima. Skandinavska tradicija podizanja runskoga kamenja zahtijevala je obilan površinski granit, kojega u šumama, stepama i močvarama istočne Europe nema. Uz to, arapski izaslanik Ibn Fadlan, koji je prisustvovao ruskom pogrebu na Volgi, zabilježio je da su spomen-natpis urezali u drveni stup postavljen nad grobom — što u vlažnoj klimi ne ostavlja arheološki trag.

Glavni sačuvani spomenik jest berezanski runski kamen, koji je 1905. pronašao Ernst von Stern na otoku Berezanu na ušću Dnjepra u Crno more. Trgovac s Gotlanda po imenu Grani urezao ga je za Karla, svoga félaga — poslovnog partnera. Natpis je na Mlađem futharku, potpuno autentičan i posve skandinavski: baltička trgovačka praksa prenesena riječnim putem, a ne lokalno pismo.

Kako se varjaška elita ženidbama stopila sa slavenskom većinom, njihove su rune nestale zajedno s njima, a ćirilica je u potpunosti preuzela prostor.

Dva stoljeća proizvedenih dokaza

Uočljiva praznina u povijesnim izvorima spojena s nacionalnim zanosom pouzdan je recept za krivotvorine, a ova je tema iznjedrila mnoge.

Godine 1768. prijavljen je nalaz brončanih figurica, pločica i obrednih predmeta u blizini Prillwitza u Mecklenburgu. Predmete je promovirao teolog Andreas Gottlieb Masch, objavivši ih 1771., a kasnije i grof Jan Potocki, tvrdeći da potječu iz Rethre, velikog izgubljenog svetišta polapskih Slavena. Više od stotinu i osamdeset predmeta, mnogi s runskim natpisima — naizgled nepobitan dokaz pismene poganske slavenske civilizacije.

Riječ je o krivotvorinama. Tehnika lijevanja potječe iz 18. stoljeća, a natpisi su se pokazali kao znakovi preuzeti iz objavljenih germanskih runskih nizova, naneseni bez ikakva smisla.

Poljska je polovicom 19. stoljeća proizvela vlastitu inačicu: mikorzynske kamence, s urezanim likom konja, ljudske figure i runskih znakova. Ugledni poljski slavisti u početku su ih s oduševljenjem prihvatili kao dokaz domaće pismenosti, no prije kraja stoljeća dokazano je da je riječ o patriotskim krivotvorinama.

Obrazac je isti onaj koji se ponavlja u svakom slučaju na stranici o krivotvorinama. Potražnja nastaje prva. Predmet se zatim pojavi da je zadovolji, donoseći točno ono što je publika unaprijed željela pronaći.

Odakle zapravo potječe osamnaest runa

Sustav od 18 »slavenskih runa« koji danas kola literaturom ima jasnu povijest i ne potječe iz slavenske davnine.

Započinje u Beču 1902. godine s austrijskim okultistom Guidom von Listom. Nakon što je zbog operacije mrene jedanaest mjeseci proveo u sljepoći, von List je izvijestio o viziji u kojoj su mu se navodno ukazale izvorne rune drevnog arijskog svećenstva koje je nazvao Armanima. Uzeo je povijesni Mlađi futhark od 16 runa, preinačio ga i objavio kao Armanski futharkh — sustav od osamnaest znakova. Taj broj nije slučajan, ali nije ni germansko-povijesni: odabrao je broj osamnaest prema osamnaest čarobnih pjesama koje Odin nabraja u dijelu Rúnatal u sklopu Hávamála.

Von Listovih osamnaest runa postalo je temelj germanskoga okultizma 20. stoljeća, uključujući njegove völkisch i nacizmu bliske struje.

Nakon 1991. godine obnova slavenskoga rodnovjerja — rodnoverskog pokreta — diljem Rusije, Ukrajine i Poljske stvorila je potražnju za svetim autohtonim pismom jednakoga mističnog statusa kakav su imale germanske rune. Ruski ezoterični autori, među kojima se ističe Anton Platov, ponudili su rješenje. Sastavili su niz od osamnaest znakova, povezali ih sa slavenskim božanstvima — Perunom, Velesom, Daždbogom, Makoš — uklopili folklornu kozmologiju Nava, Prava i Java te kamen Alatyr, i predstavili rezultat kao pronađene črte i reze iz Hrabrova zapisa.

Posuđivanje je vidljivo u samoj strukturi, što ovo čini neoborivom činjenicom, a ne pukom optužbom:

• Niz ima osamnaest znakova. Osamnaest je broj pjesama u staronordijskom spjevu, koji je Austrijanac odabrao 1902. Nijedan slavenski izvor ne spominje broj osamnaest.
• Runa Mir nacrtana je kao germanski znak Algiz, dok je Černobog isti taj oblik obrnut naopako. Taj suprotstavljeni par točno preslikava von Listove rune Man i Yr.
• Znakovima su dodijeljene glasovne vrijednosti koje odgovaraju ćiriličnim slovima — pismu stvorenom u 9. stoljeću, u sklopu samog pokrštavanja kojem bi ovaj niz tobože trebao prethoditi.

Religiolozi za takve pojave imaju utvrđen naziv koji nije samo lažnjak: to je izmišljena tradicija (invented tradition). Tvorevina je novijeg datuma, a njezino je navodno podrijetlo lažno, no praksa izgrađena na njoj stvarna je, mnogi je iskreno prakticiraju i ona im pruža ono što traže.

Osamnaest runa u suvremenoj praksi

Ova tablica dokumentira živu suvremenu praksu. To nije drevni alfabet i ništa u njemu ne potječe iz pretkršćanskog doba. Svakome tko se susretne s ovim simbolima korisnije je imati potpun popis s točnim datumom nastanka nego ostati bez objašnjenja.

Runa	Glas	Povezanost	Značenje u praksi
Mir	M	Bjelobog, Stablo svijeta	Red, zaštita, zajednica, božanska iskra u čovjeku
Černobog	Č	Černobog, kaos	Entropija, kidanje starih veza, nužno razaranje
Alatyr	A	Kamen svijeta i sveta gora	Središte, žrtvenik, počeci i svršeci
Raduga	R	Most duge	Put između svjetova, putovanje, povoljan ishod
Nužda	N	Veles kao gospodar mrtvih	Neizbježna sudbina, ograničenje, tegoba, zabrana
Krada	G, K	Žrtveni oganj	Pročišćenje, spaljivanje laži, razotkrivanje namjera
Treba	T	Duhovni ratnik	Žrtva — vlastitog ega, a ne materijalnih dobara
Sila	S	Pobjeda	Cjelovitost, sjedinjena snaga tijela i uma, trijumf
Vjetar	V	Veles kao zaštitnik magije	Nadahnuće, dah, pjesništvo, uspon
Bereginja	B	Makoš, Majka Zemlja	Plodnost, zaštita, sudbina; rođenje i smrt
Ud	U	Jarilo/Jarovit, stvaralačka vatra	Strast, mladost, oplođujuća snaga
Ljelja	L	Ljelja, živa voda	Intuicija, podsvijest, protok, proljeće
Rok	—	Neočitovani duh	Sudbina izvan ljudske kontrole; prepuštanje višem poretku
Opora	O	Stup predaka	Uzemljenje, domovina, oslonac u precima
Daždbog	D	Daždbog, darovatelj	Bogatstvo, žetva, nepresušan izvor darova
Perun	P	Perun, gromovnik	Pravednost, gnjev, obrana istine, snaga protiv zla
Jest	E	Živa, životna snaga	Život, kretanje, obnova, optimizam
Istok	I	Led	Mirovanje, stagnacija, pohranjeni potencijal, čekanje

Unutarnja struktura sustava doista je smislena. Organizirana je u suprotstavljene parove — Mir nasuprot Černobogu, Ud nasuprot Bereginji, vatra Krade nasuprot vodi Ljelje, led Istoka nasuprot buđenju Jesta — s Alatyrom u središtu i Rokom izvan cjelokupnog sustava kao sudbinom koja veže čak i bogove. Tko god ga je sastavio, dobro je razumio što radi.

No dosljednost nije isto što i drevnost. Dobro osmišljena moderna tvorevina i dalje je moderna tvorevina.

Politička dimenzija

Ova tema ima i političku dimenziju, a pošten pristup zahtijeva jednaku jasnoću kakva se u ovom odjeljku primjenjuje i na germanske rune.

Rodnovjerje nije jedinstven pokret. Velikim je dijelom riječ o rekonstrukcijskoj religiji prirode koju prakticiraju ljudi bez ikakva političkog programa, posvećeni sezonskim svetkovinama, folkloru i povezanosti sa zemljom i precima. Međutim, pojedine su struje izrazito etnonacionalističke, a neke i otvoreno rasističke. Najočitiji je primjer inglijski pokret koji je utemeljio Aleksandar Hinevič, koji uz izmišljene »Slavensko-arijske Vede« promiče i vlastito izmišljeno pismo. Na pseudoznanstvenom polju Valerij Čudinov privukao je brojne sljedbenike tvrdeći da čita slavenske natpise na strukturama koje su, pobližom analizom, tek teksture stijena, fotografski šum ili prirodne pukotine.

Povezanost je važna jer stvarno podrijetlo ovog niza vodi preko von Lista, čiji se armanski sustav izravno uklopio u völkisch i kasniji nacistički okultizam. To naslijeđe povijesna je činjenica o podrijetlu samih simbola, a ne o svim ljudima koji ih koriste.

Stoga i ovdje vrijedi isto usko i točno pravilo kao i drugdje na ovoj stranici: određeni oblici nose javno značenje koje njihov korisnik ne može samostalno kontrolirati. Većina ljudi privučenih ovim simbolima nema nikakve političke namjere. No dio onih koji o njima pišu i objavljuju ima. Obje su tvrdnje istinite istodobno, a razlikovanje jednih od drugih stvarna je praktična vrijednost poznavanja podrijetla ovih osamnaest runa.

Zašto na ovoj stranici nema niza znakova

Svako drugo pismo u ovom odjeljku ima prikazan niz slova i, ondje gdje su slova povijesno potvrđena, zasebnu stranicu za svaki znak. Ova tema dobiva esej, a razlog je upravo sam zaključak istraživanja.

Ne postoji slavenski runski niz koji bi se mogao prikazati. Nije riječ o izgubljenom ili spornom nizu — nijedan nikada nije potvrđen. Ono što postoji jest rečenica o brojenju i gatanju, raspršene oznake na posudama, nedešifrirani pojas od četrnaest znakova i, što je najzanimljivije, vježbanje germanskog alfabeta u slavenskom selu oko 600. godine n. e.

Izrada osamnaest pojedinačnih stranica za slova smjestila bi sustav stvoren 1990-ih u potpuno istu arhitekturu kao i Stariji futhark, koji je potvrđen na stotinama predmeta kroz pet stoljeća. Sama bi struktura stranice tvrdila nešto što tekst opovrgava, bez obzira na ograde navedene u dnu. Jedina stvar koju ova stranica ne smije učiniti jest izmisliti pismo čije nepostojanje opisuje.

Stoga je osamnaest runa navedeno jednom, gore u tekstu, u cijelosti, s autorom i godinom nastanka — što je upravo ono što tražiteljima njihova značenja doista treba i znatno više od onoga što će im većina drugih izvora reći.