Ezoterične škole

Sve počinje 1902. godine

Runski okultizam ima točan datum nastanka. Za jedan ezoterični pravac to je rijetkost i izuzetno korisna činjenica.

Godine 1902. austrijski književnik Guido von List operirao je mrenu i proveo jedanaest mjeseci u potpunoj sljepoći. Tijekom tog razdoblja, prema vlastitim tvrdnjama, doživio je otkrivenje o pravom značenju runa. Svoje je zaključke objavio 1908. u knjizi Das Geheimnis der Runen (Tajna runa).

Sustav koji je stvorio nazvan je Armanenski futhark: niz od osamnaest runa, izveden iz osamnaest čarobnih pjesama koje Odin navodi u dijelu Ljóðatal u staronordijskoj pjesmi Hávamál.

Upravo taj broj odaje konstrukciju. Nijedno povijesno runsko pismo nema osamnaest slova. Stariji futhark broji dvadeset i četiri znaka, Mlađi futhark šesnaest, a anglosaski futhorc dvadeset i devet ili više. Von List je konstruirao niz unatrag kako bi odgovarao broju strofa u islandskoj pjesmi iz 13. stoljeća, tvrdeći da je to izvorni praalfabet od kojega su se svi stvarni povijesni nizovi navodno izrodili.

Prije 1902. runskoga okultizma u pravom smislu nije bilo. Rune su bile predmet povijesnih i lingvističkih istraživanja, koje je dešifrirao Sophus Bugge i proučavali filolozi. Sve ezoterično što im je poslije pripisano potječe izravno ili posredno iz vizija jednoga čovjeka tijekom oporavka u Beču.

Što se događalo poslije

Sustav von Lista nije ostao zatvoren u krugovima mistika.

Prihvatio ga je pokret Völkisch, njemačka nacionalistička struja koja je spajala folklorni romantizam, rasne teorije i misticizam. Zamisao o drevnogermanskom svetom pismu koje je kršćanstvo potisnulo bila je savršeno ideološko oruđe.

Odatle su te ideje ušle u Treći Reich. Karl Maria Wiligut, okultist koji je tvrdio da posjeduje tisućljetno sjećanje predaka, postao je časnik SS-a i Himmlerov savjetnik, vodeći brigu o ritualima i runskoj simbolici u dvorcu Wewelsburg.

Materijalne posljedice vidljive su i danas. Znak SS-a čini dvostruka runa Sowilo, koju je 1932. nacrtao Walter Heck na temelju von Listove pogreške, koji je tu runu čitao kao Sig (pobjeda). Algiz je korištena kao Lebensrune (runa života) u ispravama programa Lebensborn, dok je njezin obrnuti oblik označavao datume smrti. Othala se nalazila na amblemima divizija Waffen-SS-a. Tiwaz je označavala obučna središta, a prilagođena Wunjo služila je kao značka za poljoprivrednu službu Hitlerjugenda.

Ovo nije nevažna bilješka niti daleka prošlost. Othala se i danas nalazi u bazi simbola mržnje organizacije Anti-Defamation League (ADL). Javno isticanje dvostruke rune Sowilo zakonom je kažnjivo u Njemačkoj i drugim zemljama, a pojedine ekstremno desne skupine i dalje aktivno rabe ove znakove.

Ništa od toga nema veze sa željeznim dobom. Riječ je o prisvajanju dva tisućljeća staroga pisma u 20. stoljeću. Razumijevanje toga čini razliku između pisanja povijesnoga slova i nesvjesnoga navođenja totalitarnoga pokreta.

Poslijeratna obnova

Runski preporod s kojim se većina ljudi danas susreće predstavlja kasniji i u velikoj mjeri zaseban tijek, izgrađen nakon Drugoga svjetskog rata pretežito na engleskom jeziku.

Ralph Blum, knjiga The Book of Runes (1982.). Postala je golem komercijalni uspjeh, prodavana u kompletu s keramičkim pločicama, i predstavlja neposrednog pretka modernoga bacanja runa. Blum je otvoreno priznao da je metodu preuzeo iz Knjige promjena i tarota, uveo vlastiti redoslijed i izmislio praznu runu, za koju ne postoji nikakvo povijesno uporište.

Edred Thorsson (Stephen Flowers) od sredine 1980-ih unio je akademsku naobrazbu: kao doktor germanistike postavio je sustav znatno čvršće povezan s povijesnim izvorima. Većina povezivanja s božanstvima i elementima, koja se danas uzimaju kao tradicionalna, potječe upravo iz njegova rada.

Freya Aswynn, knjigom Leaves of Yggdrasil (1988.), izgradila je paralelni sustav s naglaskom na nordijske edske pjesme i osobnu obrednu praksu.

Njih troje zajedno čine temelj gotovo svih suvremenih priručnika. Taj rad je promišljen i u mnogočemu stručan. No on je star jedva četrdeset godina, a ne dva tisućljeća, i ne odražava shvaćanja drevnih urezivača.

Iskren opis jedne moderne tablice korespondencija glasi: to je sinteza s kraja 20. stoljeća, utemeljena na srednjovjekovnim pjesmama, filtrirana filologijom različite kvalitete i oblikovana knjigama koje je autor određenoga priručnika slučajno pročitao.

Suvremeno poganstvo je zasebna tema

Od temeljne je važnosti ne spajati dvije različite stvarnosti, što popularna literatura vrlo često čini.

Heathenry (poznato i kao Ásatrú ili Forn Siðr) predstavlja suvremeni vjerski pokret koji obnavlja pretkršćansku germansku praksu. Priznata je religija u više država; islandska zajednica Ásatrúarfélagið priznata je još 1973. godine i podigla je hram u Reykjavíku. Pokret ima svećenstvo, zajednice, obredni kalendar i stalne unutarnje rasprave o izvorima.

Unutar pokreta postoji dokumentiran i otvoren rascjep. Inkluzivni pravac polazi od toga da je vjera otvorena za svakoga bez obzira na podrijetlo; folkish krilo je ograničava na pitanja predaka i krvi, dodirujući se na tom polju s radikalnom desnicom. Vodeća inkluzivna udruženja objavila su jasne izjave kojima odbacuju rasizam.

Činjenica da su runski znak rabile postrojbe SS-a ne govori ništa o namjerama osobe koja ga danas nosi, i vrlo velik broj ljudi koristi rune bez ikakvih političkih pobuda. Istodobno, povijest je stvarna i neke skupine te simbole upotrebljavaju potpuno svjesno.

Praktični zaključak je jasan: nekoliko specifičnih oblika ima u javnosti značenje nad kojim pojedinac nema kontrolu. Othala i dvostruka Sowilo najočitiji su primjeri. To je činjenica o društvenom čitanju simbola, a ne presuda osobnim namjerama onoga tko ga promatra.

Kako provjeriti vjerodostojnost tvrdnje

Budući da je povijesni razvoj dokumentiran, podrijetlo svakoga tumačenja runa može se provjeriti s nekoliko jednostavnih pitanja.

O kojem je pismu riječ? Ako sustav sadrži osamnaest runa, to je armanenski niz iz 1902. godine. Ako rabi dvadeset i četiri rune starijega futharka po Blumovu redoslijedu, potječe iz 1982. godine.

Postoji li prazna runa? Komplet se izravno oslanja na Bluma, bez obzira na natpise na koricama.

Iz koje pjesme potječe tumačenje? Tvrdnja da Kenaz označava duhovno prosvjetljenje slijedi jedan anglosaski izvor nasuprot dvama nordijskim zapisima. To je legitiman autorski izbor, ali bi morao biti jasno predočen.

Nudi li se obrnuto značenje za simetričan znak? Devet od dvadeset i četiri rune nije moguće geometrijski obrnuti. Priručnik koji nudi obrnuta tumačenja za Isa ili Gebo zanemaruje sam oblik slova.

Je li navedeno ime autora? Izraz «prema drevnoj tradiciji» gotovo uvijek skriva prijedlog Thorssona ili pretpostavku von Lista. Poznavanje točnoga imena autora daleko je poštenije i znatno korisnije.