Egipatski dekani u renesansnoj Europi

Renesansni povratak

Oko 1470. dekani su se pojavili na zidovima jedne palače u Ferrari kao tri zagonetna lika uz svaki zodijački znak, preuzeta od Abu Mašara preko latinskih prijevoda. Unutar jednog stoljeća bili su tiskani u Augsburgu, Agrippa ih je kodificirao kao talismanske slike, a Giordano Bruno ugradio u svoje umijeće pamćenja. Aby Warburg prepoznao ih je 1912. i na tom otkriću utemeljio jednu metodu povijesti umjetnosti.

mjeseci još na zidovima u Ferrari
7
Agrippine Tri knjige u tisku
1533
Warburg prepoznaje dekane
1912

Gdje su se dekani ponovno pojavili

Rukopisi, freska u palači, tiskana knjiga, priručnik jednog maga i sustav pamćenja: oblici koje su dekani poprimili u renesansnoj Europi te znanost koja ih je četiri stoljeća poslije prepoznala.

📜

Slike u rukopisima

latinska Europa 13.–15. stoljeće

Latinski rukopisi Abu Mašara i srodnih tekstova ponekad su ilustrirali likove dekana. Slikari su radili prema pisanim opisima, pa su slike sa svakim prijepisom nastajale iznova, odjevene u suvremenu odjeću i lišene svega što bi zapadni čitatelj prepoznao kao egipatsko.

🎓

Padovanski put

Padova oko 1300.

Latinske inačice Abrahama ibn Ezre koje je izradio Pietro d'Abano donijele su Abu Mašarove slike dekana u sjevernu Italiju drugim putem, s arapskog preko hebrejskog i francuskog. Padovansko sveučilište učinilo je astrologiju dijelom medicinske učenosti, a tekstovi su sljedeća dva stoljeća kružili među talijanskim učenjacima.

🏛️

Dvorana mjeseci

Ferrara oko 1469.–1470.

U palači Schifanoia, dvorcu za razonodu obitelji Este u Ferrari, Borso d'Este dao je oslikati Salone dei Mesi s dvanaest mjeseci u godini. Svaki mjesec nosi svoj zodijački znak s trima likovima uz bok. Sedam mjeseci, od ožujka do rujna, sačuvano je u velikoj mjeri, a ostali su izgubljeni.

🧱

Tri pojasa za svaki mjesec

Ferrara oko 1470.

Svaki je mjesec okomita traka u tri registra. Na vrhu se u trijumfu vozi olimpski bog; u sredini je, na plavoj podlozi, zodijački znak s tri dekana; na dnu je Borsov dvor na poslu i u dokolici tog mjeseca. Nebo, zvijezde i vojvodina vlast u jednom stupcu.

🧍🏿

Tamni čovjek ožujka

Ferrara freska ožujka

Uz Ovna stoji tamnoputi muškarac u poderanoj bijeloj odjeći, s užetom oko struka. On je prvi dekan Ovna kako ga opisuju Abu Mašarov indijski niz i Picatrix, visok tamni čovjek opasan bijelim. Upravo je njegova prisutnost omogućila Warburgu da prepozna sve likove dekana.

✉️

Slikarova pritužba

Ferrara 1470.

Francesco del Cossa, koji je naslikao ožujak, travanj i svibanj, 1470. pisao je Borsu i prosvjedovao što je plaćen po istoj cijeni po kvadratnoj stopi kao i slabiji slikari dvorane. Pismo datira rad i pokazuje skupinu slikara koji su mjesece podijelili među sobom.

🖨️

Prvi tiskani dekani

Augsburg 1489.

Erhard Ratdolt tiskao je 1489. u Augsburgu latinskog Abu Mašara u prijevodu Hermana Dalmatina, s drvorezima dekanskih likova. Tisak je slike prvi put učvrstio: svaki je primjerak sada pokazivao iste likove, a drugi su ih tiskari mogli ponovno rabiti, rezati iznova i kopirati.

🕯️

Ficinov oprez

Firenca 1489.

U trećoj od svojih Triju knjiga o životu Marsilio Ficino odvagnuo je mogu li astrološke slike privući nebeski utjecaj, što je teorija na kojoj počivaju dekanski talismani. Pažljivo se ograđivao, dajući prednost glazbi, mirisima i prirodnim tvarima pred urezanim likovima, a njegov je oprez oblikovao način na koji su pisali kasniji učeni magovi.

📕

Agrippina lica

Köln 1533.

Druga od Agrippinih Triju knjiga o okultnoj filozofiji navodi sliku za svako od trideset i šest lica s njegovim učinkom, uglavnom prema Picatrixu. Tiskana u cijelosti 1533., stavila je slike dekana pred svakog obrazovanog čitatelja magije i postala izvor koji su kasniji okultisti prepisivali.

🎡

Brunovi kotači pamćenja

Pariz 1582.

U djelu O sjenama ideja Giordano Bruno svoj je niz nebeskih slika započeo s trideset i šest dekana i smjestio ih na okretne kotače pamćenja. U njegovim rukama dekani su postali način uređivanja cjelokupnog znanja u umu, uporaba kakvu nijedan njihov prijašnji vlasnik nije zamišljao.

🔎

Warburgovo predavanje

Rim 1912.

Na Međunarodnom kongresu povijesti umjetnosti u Rimu Aby Warburg objasnio je zagonetni srednji pojas u Schifanoii: likovi su dekani, a pratio ih je preko latinskog Abu Mašara unatrag do helenističkog Egipta. Za tu se vezu poslužio radom Franza Bolla o Teukru.

📚

Warburgova škola

Hamburg i London 20. stoljeće

Warburgova knjižnica, preseljena 1933. iz Hamburga u London, postala je Warburgov institut. Fritz Saxl katalogizirao je ilustrirane astrološke rukopise, Frances Yates iznova je pročitala Bruna i hermetičku tradiciju, a Institut je objavio suvremeno izdanje latinskog Picatrixa.

Naručitelji, slikari, magovi i znanstvenici

Vojvoda i astrolog koji stoje iza ferrarskih fresaka, slikari koji su ih izveli, tiskar i filozofi koji su proširili slike te povjesničari koji su ih prepoznali.

Borso d'Este

1413.–1471. Ferrara

Gospodar Ferrare od 1450. i njezin prvi vojvoda 1471., koji je naručio Dvoranu mjeseci u Schifanoii i pojavljuje se u njezinu najnižem pojasu kako dijeli pravdu, lovi i prima svoj dvor.

Pellegrino Prisciani

oko 1435.–1518. Ferrara

Dvorski astrolog, knjižničar i povjesničar obitelji Este, kojemu se obično pripisuje osmišljavanje astrološkog programa fresaka u Schifanoii, uključujući dekane, prema latinskim tekstovima iz vojvodske knjižnice.

Francesco del Cossa

oko 1436. – oko 1478. Ferrara i Bologna

Ferrarski slikar fresaka ožujka, travnja i svibnja, najbolje očuvanih i najviše cijenjenih u ciklusu, čije pismo Borsu iz 1470. o plaći pomaže datirati rad.

Ercole de' Roberti

oko 1451.–1496. Ferrara

Mlađi ferrarski slikar kojemu se općenito pripisuje freska rujna, s Vulkanovim trijumfom iznad znaka Vage i njegovim trima dekanima.

Erhard Ratdolt

1442.–1528. Venecija i Augsburg

Tiskar znanstvenih i astroloških knjiga koji je 1489. u Augsburgu izdao latinskog Abu Mašara s drvorezima dekanskih likova, prvim tiskanim slikama dekana.

Marsilio Ficino

1433.–1499. Firenca

Prevoditelj Platona i Hermetičkog korpusa čije su Tri knjige o životu iz 1489. raspravljale o astrološkim slikama i talismanima s oprezom koji je oblikovao učenu magiju idućeg stoljeća.

Heinrich Cornelius Agrippa

1486.–1535. Köln

Autor Triju knjiga o okultnoj filozofiji, skiciranih oko 1510. i u cijelosti tiskanih 1533., čiji je popis slika lica dekanima dao standardni tiskani oblik za okultiste.

Giordano Bruno

1548.–1600. Nola, Pariz i London

Filozof čije je djelo O sjenama ideja iz 1582. trideset i šest slika dekana uzelo kao temelj njegova umijeća pamćenja; spaljen je kao heretik u Rimu 1600.

Aby Warburg

1866.–1929. Hamburg

Povjesničar umjetnosti koji je 1912. prepoznao likove iz Schifanoie kao dekane i pratio njihov put od helenističkog Egipta preko arapske astrologije do Ferrare.

Frances Yates

1899.–1981. London

Povjesničarka Warburgova instituta čija je knjiga Giordano Bruno and the Hermetic Tradition iz 1964. objasnila kako se Bruno služio slikama dekana i od renesansne magije učinila ozbiljan predmet proučavanja.

Kako su dekani stigli u Italiju

Dekani su se u Europu vratili kao tekst. Abu Mašarov Veliki uvod, preveden na latinski u Toledu 1130-ih i 1140-ih, latinskim je čitateljima dao tri opisa za svako od trideset i šest lica zodijaka. Picatrix, preveden s arapskog na kastiljski 1256., a odatle na latinski, svakom je licu dao sliku i popis moći. Hebrejske rasprave Abrahama ibn Ezre, koje su ponavljale Abu Mašarove slike, na latinski je oko 1300. u Padovi preveo Pietro d'Abano. Do 15. stoljeća te su knjige stajale u knjižnicama talijanskih dvorova i sveučilišta. Nitko tko ih je čitao nije pomišljao na Egipat. Dekani su postali dio astrološkog nauka, lica znakova, svako s planetarnim gospodarom i likom koji sam po sebi često nije imao mnogo smisla, poput tamnog čovjeka u bijeloj odjeći za prvo lice Ovna.

Slike prema opisima

Ilustrirani latinski rukopisi tih tekstova javljaju se od 13. stoljeća. Njihovi slikari nisu imali što kopirati osim riječi, pa je svaki rukopis likove crtao iznova. Isti pisani opis mogao je postati građanin, vitez ili težak, ovisno o slikarovu gradu i stoljeću. Zato slike dekana, kad stignu do renesanse, toliko ne nalikuju egipatskoj umjetnosti. Tekst je opise tisuću godina držao otprilike postojanima, a slike su se svaki put izmišljale iznova. Katalozi ilustriranih astroloških rukopisa koje je Fritz Saxl započeo 1910-ih pokazuju koliko su se likovi razlikovali.

Dvorana mjeseci u Ferrari

Najpoznatije renesansne slike dekana nalaze se na zidovima Salone dei Mesi, Dvorane mjeseci, u palači Schifanoia u Ferrari. Borso d'Este, gospodar Ferrare, dao je dvoranu oko 1469. i 1470. oslikati skupini domaćih umjetnika. Ciklus je izvorno prikazivao svih dvanaest mjeseci. Sedam ih je, od ožujka do rujna, sačuvano u velikoj mjeri; ostali su izgubljeni, a same su freske dugo bile pod slojem vapna prije nego što su otkrivene u 19. stoljeću. Francesco del Cossa naslikao je ožujak, travanj i svibanj na istočnom zidu. Rujan se općenito pripisuje Ercoleu de' Robertiju. Ostali mjeseci djelo su slikara čija su imena manje sigurna.

Kako se čita jedan mjesec

Svaki je mjesec okomita traka u tri registra. Gornji registar prikazuje olimpskog boga koji se vozi na trijumfalnim kolima, okružen ljudima koji se bave djelatnostima što ih taj bog štiti. Srednji registar, na tamnoplavoj podlozi, prikazuje zodijački znak mjeseca s tri lika koji stoje ili sjede uz njega. Donji registar prikazuje samog Borsa i njegov dvor: u lovu, kako prima molbe, dijeli pravdu ili gleda konjsku utrku. Raspored se čita od neba prema zemlji, od bogova preko zodijaka do vojvodine vladavine, i Borsovu vlast prikazuje kao dio kozmičkog poretka. Traka za travanj pokazuje kako registri djeluju zajedno: gore se u trijumfu vozi Venera, pred njom u lancima kleči Mars, a oko njezinih kola su parovi ljubavnika; u sredini je Bik sa svoja tri dekana; dolje je Borso među dvoranima. Svakom dekanu u srednjem pojasu pripada otprilike deset dana mjeseca prikazanog iznad i ispod njega, pa su dekani spona između kalendara bogova i kalendara dvora.

Mjesec Znak Bog u gornjem pojasu
Ožujak Ovan Minerva
Travanj Bik Venera
Svibanj Blizanci Apolon
Lipanj Rak Merkur
Srpanj Lav Jupiter
Kolovoz Djevica Cerera
Rujan Vaga Vulkan

Prvo lice Ovna

Tri lika u srednjem registru stoljećima su bila zagonetka. Neki su nalikovali dvoranima, neki težacima, a neki ničemu očitom. Najjasniji je prvi lik uz Ovna na freski ožujka: tamnoputi muškarac, snažan i grub izgleda, u poderanoj bijeloj odjeći s užetom svezanim oko struka. Picatrix prvo lice Ovna opisuje kao visokog tamnog muškarca crvenkastih očiju, koji stoji, odjeven u bijelu odjeću opasanu oko struka, snažan i gnjevan. Isti je lik u Abu Mašarovu indijskom nizu i, još dalje u prošlosti, u sanskrtskim popisima drekkana iz prvih stoljeća po. Kr., gdje nosi i sjekiru. Kad je to podudaranje utvrđeno, i ostali su se likovi u srednjem pojasu mogli čitati na isti način, dekan po dekan.

Tko je osmislio program

Slikari nisu izmislili dekane. Netko s pristupom latinskim astrološkim tekstovima dao im je likove koje je trebalo naslikati. Ta se osoba obično poistovjećuje s Pellegrinom Priscianijem, dvorskim astrologom, knjižničarem i povjesničarem obitelji Este, za kojega se zna da je radio s tim tekstovima. To pripisivanje znanstveni je zaključak, a ne zabilježena narudžba, ali odgovara onome što se zna o ferrarskom dvoru. Sami su slikari ostavili jedan izravan dokument: pismo koje je Francesco del Cossa u ožujku 1470. poslao Borsu, prosvjedujući što je plaćen po istoj cijeni po kvadratnoj stopi kao najslabiji slikari u dvorani, iako je radio više i bolje. Borso je, kako se navodi, molbu odbio.

Prvi tiskani dekani

Godine 1489. Erhard Ratdolt, tiskar koji je radio u Veneciji prije nego što se vratio u rodni Augsburg, objavio je latinsku inačicu Abu Mašarova Velikog uvoda u prijevodu Hermana Dalmatina, s drvorezima dekanskih likova. Tada su se dekani prvi put pojavili u tisku. Drvorezi likove nisu učinili nimalo egipatskijima, ali su ih učinili dosljednima: svaki primjerak knjige pokazivao je iste slike, a tiskari drugdje mogli su ih kopirati. Od tada su dekani imali standardan izgled, kakav im rukopisna ilustracija nikada nije dala.

Slike i firentinska suzdržanost

Iste godine, 1489., Marsilio Ficino objavio je u Firenci svoje Tri knjige o životu. Treća knjiga, o tome kako dobiti život s nebesa, raspravlja mogu li astrološke slike uhvatiti utjecaj zvijezda, a na toj teoriji počivaju dekanski talismani. Ficino prenosi tvrdnje izrađivača slika i autoritete na koje su se pozivali, ali vlastiti stav ograđuje, dajući prednost glazbi, mirisima, lijekovima i prirodnim tvarima pred rezbarenim likovima, koji su mogli izgledati kao demonska magija. Njegov je oprez odredio ton učene magije u idućem stoljeću: o slikama se raspravljalo, a oni koji su se njima bavili pazili su kako o njima raspravljaju.

Agrippin priručnik

Heinrich Cornelius Agrippa takve suzdržanosti na papiru nije imao. Njegove Tri knjige o okultnoj filozofiji, skicirane oko 1510. i u cijelosti tiskane u Kölnu 1533., okupile su magijsku književnost koja mu je bila dostupna u jedan sustav. U drugoj knjizi, među planetarnim slikama, navodi sliku za svako od trideset i šest lica s njegovim učinkom. Njegov popis uglavnom slijedi Picatrix: prvo lice Ovna ponovno je krupan tamni muškarac koji stoji, u bijeloj odjeći, i označava smjelost i snagu. Agrippa se mnogo čitao, prepisivao i prevodio, a njegove su slike lica postale inačica koju su poznavali kasniji okultisti. Od Agrippe izravna linija vodi do magijskog preporoda 19. stoljeća i do Zlatne zore.

Brunovo umijeće pamćenja

Giordano Bruno našao je slikama novu namjenu. U djelu O sjenama ideja, objavljenom u Parizu 1582., izgradio je sustav pamćenja od koncentričnih kotača podijeljenih na odsječke, od kojih je svaki nosio po jednu sliku. Njegov niz nebeskih slika počinje s trideset i šest dekana, preuzetih iz Agrippina popisa, a slijede slike planeta i mjesečevih postaja. Za Bruna su slike dekana bile nebeski oblici, a pamtiti znanje pomoću njih značilo je uređivati um u skladu s nebesima. Knjiga Frances Yates Giordano Bruno and the Hermetic Tradition iz 1964. objasnila je tu uporabu i smjestila Bruna u hermetički preporod koji je započeo Ficino.

Od Agrippe do okultnog preporoda

Agrippina je knjiga tri stoljeća ostala u tisku i u prijevodima. Engleska inačica pojavila se 1651., a The Magus Francisa Barretta iz 1801. obilno se njome služio i velik dio njezina gradiva, među ostalim planetarne i zodijačke slike, prenio okultistima Engleske i Francuske 19. stoljeća. Tada se slike dekana više nisu proučavale kao astronomija, pa ni osobito kao astrologija. Bile su dio skupa korespondencija, znakova, planeta, anđela, kamenja i slika, kojima su se magovi služili za sastavljanje obreda i talismana. U tom su ih obliku osnivači Zlatne zore upoznali 1880-ih, a odande su dekani prešli na brojčane karte tarota, kako opisuje sljedeća stranica.

Warburgovo otkriće

Godine 1912., na Međunarodnom kongresu povijesti umjetnosti u Rimu, Aby Warburg iznio je svoje rješenje za srednji pojas Schifanoie. Likovi su, pokazao je, dekani, naslikani prema latinskim opisima Abu Mašara. Pomoću Bollova izdanja Teukra pratio je opise unatrag do helenističkog Egipta i tvrdio da freske pokazuju antičke slike koje su prerušene preživjele, profiltrirane kroz arapske i srednjovjekovne izvore. Predavanje, objavljeno 1922., postalo je jedan od temeljnih tekstova ikonologije, proučavanja načina na koji slike i njihova značenja putuju. Warburgova knjižnica preselila se 1933. iz Hamburga u London i postala Warburgov institut, gdje su Saxl, Yates, a poslije i David Pingree, čije je izdanje latinskog Picatrixa Institut objavio 1986., nastavili rad na astrološkim slikama. Sam se Warburg likovima iz Schifanoie vratio u svom posljednjem projektu, Atlasu Mnemosyne, nizu slikovnih ploča koje je 1920-ih slagao kako bi pratio naknadni život antičkih slika, a u kojem astrološko gradivo zauzima središnje mjesto. Za njega je tamni čovjek ožujka bio dokaz da antika nikada nije nestala iz europske umjetnosti; preživjela je, prerušena, u knjigama o zvijezdama.

Često postavljana pitanja

Što predstavljaju dekani u palači Schifanoia?

To su tri lika uz svaki zodijački znak u srednjem registru Dvorane mjeseci u Ferrari, naslikani oko 1469. i 1470. za Borsa d'Estea. Svaki lik predstavlja jedno lice znaka od deset stupnjeva, a naslikan je prema opisima u latinskim inačicama Abu Mašarova Velikog uvoda. Aby Warburg prepoznao ih je 1912.

Koliko je mjeseci sačuvano u Schifanoii?

Sedam od dvanaest, od ožujka do rujna, sačuvano je u velikoj mjeri. Ostali su izgubljeni. Freske su dugo bile prekrivene i otkrivene su u 19. stoljeću, a stanje im je različito. Najbolje su očuvani mjeseci koje je na istočnom zidu naslikao Francesco del Cossa: ožujak, travanj i svibanj.

Tko je osmislio program Schifanoie?

Slikari su ga izveli, ali astrološki sadržaj morao je doći od učenog savjetnika. Većina znanstvenika pripisuje ga Pellegrinu Priscianiju, dvorskom astrologu i knjižničaru obitelji Este, koji je poznavao latinske astrološke tekstove iz kojih potječu likovi dekana. Nije sačuvana nijedna narudžba s njegovim imenom, pa pripisivanje ostaje zaključak.

Kako je Aby Warburg prepoznao dekane u Ferrari?

Usporedbom naslikanih likova s pisanim opisima lica u latinskim inačicama Abu Mašara. Prvi dekan Ovna, tamni čovjek u bijeloj odjeći opasanoj užetom, tijesno je odgovarao tekstu, a za njim su slijedili i ostali likovi. Warburg se zatim poslužio radom Franza Bolla o Teukru iz Babilona kako bi opise pratio unatrag do helenističkog Egipta.

Što je Agrippa napisao o dekanima?

U drugoj od svojih Triju knjiga o okultnoj filozofiji, tiskanih u cijelosti 1533., Agrippa navodi sliku za svako od trideset i šest lica zodijaka s učinkom koji joj se pripisivao. Popis pomno slijedi Picatrix. Postao je standardni izvor za kasnije magove, uključujući okultiste 19. stoljeća koji su dekane ugradili u tarot.

Koji su bili prvi tiskani prikazi dekana?

Drvorezi u augsburškom izdanju Abu Mašarova Velikog uvoda koje je 1489. tiskao Erhard Ratdolt, u latinskoj inačici Hermana Dalmatina. Prije toga svaki je iluminator rukopisa likove crtao prema opisima, pa su se razlikovali od primjerka do primjerka. Tisak im je dao jedinstven oblik koji se mogao ponavljati.

Je li Marsilio Ficino izrađivao dekanske talismane?

Nema dokaza da ih je izrađivao. U trećoj od svojih Triju knjiga o životu, objavljenih 1489., Ficino je raspravljao mogu li astrološke slike uhvatiti nebeski utjecaj i prenio što su tvrdili raniji autoriteti. Bio je oprezan i davao je prednost glazbi, mirisima i prirodnim tvarima pred urezanim likovima, dijelom zato da se kloni svega što bi se moglo nazvati demonskom magijom.

Kako je Giordano Bruno upotrijebio dekane?

Kao slike za pamćenje. U djelu O sjenama ideja, objavljenom u Parizu 1582., Bruno je izgradio sustav okretnih kotača pamćenja, a prvi od njegovih nizova nebeskih slika čini trideset i šest likova dekana preuzetih od Agrippe. Frances Yates objasnila je taj sustav u svojoj knjizi o Brunu i hermetičkoj tradiciji iz 1964.

Jesu li renesansni pisci znali da su dekani egipatski?

Samo općenito. Renesansni magovi vjerovali su da velik dio njihova znanja potječe od Hermesa Trismegista i drevnog Egipta, pa se egipatsko podrijetlo pretpostavljalo za mnogo toga, ponekad pogrešno. Konkretan put slika dekana, od egipatskih zvjezdanih satova preko grčkih, perzijskih, indijskih i arapskih izvora, rekonstruirali su tek u 20. stoljeću Boll, Warburg i njihovi nasljednici.

Gdje se mogu vidjeti freske iz Schifanoie?

U palači Schifanoia u Ferrari, koja je danas dio gradskih muzeja. Palača je oštećena u potresu 2012. i ponovno otvorena nakon obnove, pa bi posjetitelji prije puta trebali provjeriti trenutačne uvjete posjeta.

Najnoviji članci

Otkrijte drevnu mudrost tarot karata i otključajte misterije svoje duhovne putanje. Naš blog je vaša vrata za razumijevanje bogate simbolike, značenja i praktičnih primjena tarot čitanja.