Afričke kozmologije

Dva sustava, jedan način spoznaje

Ova stranica bavi se dvjema zapadnoafričkim tradicijama koje se često uspoređuju s astrologijom, ali funkcioniraju na bitno drukčiji način. Narod Yoruba iz jugozapadne Nigerije, Benina i Togoa tumači čovjekovu sudbinu kroz Ifá — proročanski sustav koji odabire jedan od 256 znakova, a zatim poseže za golemim korpusom poezije pohranjene pod tim znakom. Narod Dogoni s litica Bandiagara u Maliju čuva iznimno složenu priču o stvaranju svijeta te je stekao svjetsku slavu predajom o zvijezdi Sirius. Nijedan od ovih sustava ne izrađuje natalnu kartu planeta u trenutku rođenja. Ono što dijele s astrologijom jest duboko uvjerenje da je svijet uređen i čitljiv te da čovjekov život pripada tom istom kozmičkom poretku.

Oba se sustava oslanjaju na poimanje znanja koje se razlikuje od zapadnoga školskog modela. Znanje se u ovim tradicijama stječe osjetilima, naslijeđenom predajom predaka, intuicijom i proricanjem, koje dopire do onoga što fizička osjetila ne mogu dohvatiti. O njemu se ne sudi toliko po tome je li apstraktno istinito, koliko po tome obnavlja li ravnotežu: između čovjeka i njegove zajednice, između živih i predaka te između ljudi i nevidljivih duhovnih sila. Usporedba Léopolda Sédara Senghora s Descartesom, često sažeta kao „osjećam, dakle jesam“, te južnoafrički pojam ubuntu („čovjek je čovjek kroz druge ljude“), najčešće su posuđivane fraze za opis ovog svjetonazora, premda nijedna ne potječe od samih Yoruba ili Dogona.

Usmena predaja i njezini kritičari

Yoruba i Dogoni svoje su znanje čuvali u pamćenju i živoj riječi, a ne u knjigama. Amadou Hampâté Bâ slikovito je sažeo tu stvarnost 1960. godine rekavši u UNESCO-u da je u Africi smrt svakog starca poput knjižnice koja je izgorjela do temelja.

Usmena priroda olakšala je kolonijalnim piscima da ove tradicije odbace kao običaje i folklor, a ne kao pravu filozofsku misao. Oštrija kritika uslijedila je unutar same afričke filozofije. Filozof iz Benina Paulin Hountondji odbacio je takozvanu etnofilozofiju — pristup Placide Tempelsa (Bantu filozofija, 1945.) i ruandskog učenjaka Alexisa Kagamea — koja je kolektivna, anonimna vjerovanja jednog naroda prikazivala kao njegovu gotovu filozofiju. Za Hountondjija je to ponavljalo kolonijalnu sliku o Afrikancima kao skupini bez individualnih mislilaca, dok je prava filozofija zahtijevala pisane tekstove s kojima bi budući naraštaji mogli raspravljati.

Povjesničar Jan Vansina odgovorio je iz drugog smjera. Pokazao je da usmene tradicije imaju vlastita stroga pravila izvođenja, pamćenja i ispravljanja te da se mogu vrednovati kao vjerodostojni povijesni dokazi, otvoreno govoreći o tome kako se s vremenom mijenjaju: pamćenje je selektivno, i što tradicija seže dublje u prošlost, to više sažima događaje. Proročište Ifá najsnažniji je dokaz protiv tvrdnje da usmeno znanje mora biti statično: njegovi su stihovi dovoljno postojani da budu prepoznati u cijeloj regiji, a ujedno dovoljno gipki da ih proricatelj prilagodi svakom pojedinačnom klijentu.

Jorupska kozmologija: Orun, Aye i orise

Na čelu jorupskog kozmosa nalazi se Olodumare, vrhovno biće, udaljeno od svakodnevnog kultnog štovanja. Ispod Olodumarea nalaze se orise, božanstva koja upravljaju prirodnim silama i ljudskim djelatnostima, te duhovi predaka. Svijet je podijeljen na Orun, nevidljivi duhovni svijet, i Aye, vidljivu zemlju, do koje su orise prema predaji prvi put sišle u gradu Ile-Ife, koji Yoruba smatraju kolijevkom čovječanstva. Nasuprot orisama stoje ajogun, neprijateljske sile smrti, bolesti, gubitka i nesreće.

Dvije su figure najvažnije za proricanje. Orunmila je orisa mudrosti i zaštitnik tradicije Ifá. Među njegovim počasnim imenima ističe se Eleri ipin, svjedok sudbine, jer je bio nazočan kada je svaka duša u nebu birala svoju sudbinu. Esu je božanski glasnik koji stoji na raskrižjima i prenosi žrtvene darove od ljudi prema višim silama. On nije ni dobar ni zao: on provodi pravila razmjene između orisa i ajoguna, zbog čega ga se u prijevodima tako često i pogrešno izjednačava s đavlom.

Ori, sudbina i razlozi za proricanje

Prema jorupskom učenju, čovjek se sastoji od triju dijelova: ara (fizičko tijelo), emi (dah života) i ori (unutarnja glava koja nosi čovjekovu sudbinu). U poznatoj priči iz korpusa Ifá tri prijatelja — Oriseeku, Orileemere i Afuwape — putuju u nebo kako bi odabrali svoje glave. Samo se Afuwape prije puta posavjetovao s proročištem Ifá i prinio propisanu žrtvu, i samo je on odabrao dobar Ori. Pouka priče nije u tome da je sudbina kruto zapečaćena na nebeskim vratima, već da mudar savjet i pravodobna žrtva presudno oblikuju čovjekov životni ishod.

Nakon rođenja čovjek zaboravlja sudbinu koju je sam odabrao. Može skrenuti s pravoga puta vlastitim pogreškama, zbog zavisti i vještičarenja drugih ljudi ili pod utjecajem sila ajogun. Ifá je sredstvo pomoću kojeg se utvrđuje gdje se osoba trenutno nalazi u odnosu na svoj Ori i što mora učiniti kako bi se ponovno povezala s njim. Sudbina je u ovom shvaćanju smjer kretanja, a ne neopoziva presuda.

Predaja objašnjava podrijetlo proročišta pričom o Orunmilinu povlačenju s ovog svijeta. Orunmila je nekoć živio na zemlji, ali nakon što ga je uvrijedio jedan od njegovih sinova, vratio se na nebo. Zemlja je odmah utonula u nered: žene nisu mogle rađati, kiše su izostale i sve je propadalo. Kada su ga djeca molila da se vrati, odbio je, ali im je dao šesnaest svetih palminih oraha i rekao im da se posavjetuju s njima kad god im zatreba pomoć. Drugi stihovi pripisuju ulogu u utemeljenju proricanja i Osun, orisi slatkih voda, koja je usko povezana s proročištem šesnaest kaurija.

256 svetih znakova Odu

Matematika sustava Ifá jednostavna je i moćna. Znak se sastoji od dvaju stupaca s po četiri oznake, pri čemu je svaka oznaka jednostruka ili dvostruka. Četiri oznake u jednom stupcu daju šesnaest mogućih stupaca, a dva stupca zajedno daju 16 × 16 = 256 znakova Odu. Kada su oba stupca jednaka, znak pripada skupini od šesnaest Meji (blizanaca), koji se smatraju glavnim znakovima Odu. Preostalih 240 znakova jesu kombinacije nazvane po svojim polovicama, kao što je Ogbe-Oyeku.

Uobičajeni redoslijed i značenja šesnaest znakova Meji u jorupskoj praksi navedeni su u nastavku. Teme služe kao okvirni putokaz, a ne kao kruti rječnik: svaki Odu sadrži stotine stihova koji upućuju u različitim smjerovima, a rangiranje nižih znakova razlikuje se među jorupskim gradovima, narodom Fon u Beninu i kubanskom tradicijom. Eji Ogbe svugdje zauzima najviše mjesto.

Šesnaest četverostrukih figura nije svojstveno samo narodu Yoruba. One se pojavljuju diljem zapadne Afrike i u srednjovjekovnoj arapskoj znanosti proricanja iz pijeska, ilm al-raml (geomantija), koja se proširila u Europu kao i kroz Saharu. Je li Ifá preuzeo ovu matematiku iz arapskih tekstova ili ju je razvio usporedo s njima, ostaje otvoreno pitanje. Ono što izvorno pripada sustavu Ifá jest golemi književni i mudrosni korpus vezan uz svaku figuru.

Izvođenje proročanskog obreda

Savjetovanje vodi posvećeni babalawo („otac tajni“) ili rjeđe iyanifa („majka tajni“). To su svećenici koji su prošli godine učenja stihova napamet, prepoznavanja ljekovitog bilja i proučavanja ljudske naravi. Klijent dolazi s problemom koji često ne izgovara naglas, već ga tiho šapne novčiću ili predmetu koji drži u ruci prije nego što ga položi na podlogu za proricanje.

Kod proricanja s palminim orasima, proricatelj drži svih šesnaest oraha u lijevoj ruci i pokušava ih desnom rukom zahvatiti jednim brzim potezom. Ako u lijevoj ruci ostanu točno dva oraha, na pladnju povlači jednu crtu; ako ostane jedan orah, povlači dvije crte. Ako ostanu tri oraha ili nijedan, bacanje se ne računa i postupak se ponavlja. Postupak se ponavlja osam puta kako bi se dobila dva stupca po četiri oznake, čime se formira potpuni znak Odu.

Seansa započinje udaranjem štapića iroke o pladanj kako bi se zazvao Orunmila, nakon čega slijedi molitva koja poziva pretke i orise da budu svjedoci savjetovanja.

Pladanj za proricanje

Pladanj opon Ifa izrezbaren je iz jednog komada drva, u pravilu okrugla, četvrtasta ili polukružna oblika, i predstavlja sveti prostor u kojem se duhovni svijet susreće sa zemaljskim. Njegovo ravno središte posipa se finim prahom od drva iyerosun ili suhim brašnom od batata, po kojem babalawo prstima iscrtava dobivene znakove Odu.

Oko izrezbarenog ruba pojavljuju se somovi i kornjače — stvorenja koja žive na granici vode i zemlje, simbola dvaju svjetova — kao i prizori iz svakodnevnog života. Na samom vrhu pladnja nalazi se izrezbareno lice Esua. Dok babalawo sjedi okrenut prema istoku, lice Esua gleda ravno prema njemu s druge strane pladnja, podsjećajući sve prisutne da je božanski glasnik na oprezu protiv neiskrenosti i laži.

Stihovi Ifá i žrtveni prinos

Čim se znak pojavi na pladnju, proricanje prelazi s matematike na pjesništvo. Svaki Odu sadrži stotine stihova, poznatih kao ese Ifa, koje babalawo recitira ritmičkim tonom. Ti stihovi čine enciklopedijsko pamćenje naroda Yoruba: u njima su zapisani mitovi, povijesni događaji iz starih kraljevstava, zagonetke, obiteljski sporovi i upute za liječenje biljem.

Znanstvenik Wande Abimbola dokazao je da svaki cjeloviti stih Ese Ifa slijedi strogu kompozicijsku shemu od osam dijelova, koja usmenom kazivaču omogućuje precizno strukturiranje misli:

Proricatelj recitira nekoliko stihova iz dobivenog znaka, a klijent sam prepoznaje priču koja najbolje odgovara njegovoj životnoj situaciji. Priče funkcioniraju kroz analogiju: stih o slonu koji ignorira savjet proricatelja pa padne u lovčevu zamku sluša se kao osobno upozorenje klijentu, a ne kao zoologijska rasprava.

Većina savjetovanja završava propisivanjem žrtvenog dara (ebo): ponude u hrani, životinjama, tkanini, novcu ili dobrovoljnom radu, koja se dijeli među orisama, precima i susjedima. Esu prenosi njezin udio višim silama i zadržava neprijateljske sile ajogun podalje. Žrtva je ovdje oblik svete razmjene koja obnavlja narušene odnose, a ne zajamčena kupnja željenog rezultata. Budući da stihovi prenose i ljekovite pripravke, povijest i etiku, Ifá djeluje poput goleme enciklopedije indeksirane pomoću 256 znakova.

Rasprostranjenost preko Atlantika

Jorupska predaja pamti pad moćnog carstva Oyo kroz priču o prokletstvu. Oko 1790-ih godina vladar Alaafin Awole, kojeg je vlastita vojska odbacila, prema legendi je odapeo strijele prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu te razbio glinenu posudu, objavivši da će se njegovi podanici rasuti kao roblje na sve strane svijeta jer se razbijena posuda ne može sastaviti. Kada se carstvo raspalo početkom devetnaestog stoljeća, ratovi su odveli ogroman broj jorupskih zarobljenika preko Atlantika, ponajprije na Kubu i u Brazil. Tamo su Ifá i kult orisa obnovljeni unutar kubanske Santeríje (Lucumí) i brazilskog Candombléa, zbog čega se 256 znakova Odu danas jednako konzultira u Havani, Salvadoru, Miamiju i New Yorku kao i u Nigeriji.

Kozmologija naroda Dogon: Amma, Nommo i Blijeda lisica

Narod Dogoni naselio se duž strmih pješčenjačkih litica Bandiagara, visokih i do 500 metara, u razdoblju između četrnaestog i šesnaestog stoljeća. Te nepristupačne litice pružile su im utočište od osvajača iz nizina i pomogle njihovoj izvornoj religiji da preživi širenje islama u regiji. Seoski je život strogo uređen oko te religije: hogon je vrhovni svećenik okruga, a zdanje toguna, gdje se muškarci okupljaju radi razgovora, namjerno je izgrađeno s tako niskim stropom da u njemu nitko ne može uspravno stajati, što navodno sprečava nagle svađe i potiče miran dijalog.

Izvanjski svijet upoznao je dogonsku misao uglavnom zahvaljujući francuskom etnografu Marcelu Griauleu i njegovoj suradnici Germaine Dieterlen. Griaule je prvi put posjetio regiju tijekom ekspedicije Dakar–Džibuti 1931. godine. Godine 1946. proveo je trideset i tri dana u razgovorima sa slijepim starješinom Ogotemmêlijem, a ti su zapisi objavljeni u knjizi Dieu d'eau (1948.), na engleskom prevedenoj kao Conversations with Ogotemmêli. Detaljnija studija Le Renard pâle (Blijeda lisica) uslijedila je 1965. godine, devet godina nakon Griauleove smrti.

Prema tom prikazu, stvoritelj Amma oblikovao je svemir unutar jajeta, u kojem su se sjemenke svega postojećeg razvijale u parovima blizanaca. Vodena bića Nommo, povezana s vodom, govorom i redom, trebala su se roditi u savršenom skladu. No jedno biće, Ogo, prerano je izbilo iz jajeta u potrazi za svojim blizancem, otrgnuvši dio posteljice koji je postao zemlja. Njegova pobuna unijela je nered, sušu i nesavršenost u stvaranje, pa ga je Amma pretvorio u blijedu lisicu, Yurugu. Jedan od Nommoa potom je žrtvovan radi obnove reda i spušten na zemlju u arci s prvim precima, donijevši govor, zanate i poljoprivredu. Dogonski rituali, u ovom tumačenju, predstavljaju neprestan popravak svijeta okrnjenog pri rođenju. Dogoni i danas čitaju tragove lisice na pješčanim stolovima za proricanje, jer pobunjenik koji zna tajne stvaranja ujedno zna i što donosi budućnost.

Griauleov cilj bio je dijelom i polemičke naravi: želio je dokazati da jedan afrički narod posjeduje filozofski sustav jednako potpun i koherentan kao bilo koji na svijetu, suprotstavljajući se kolonijalnoj znanosti koja je tvrdila da Afrikanci nemaju sustavnu misao.

Kontroverza oko Siriusa

Godine 1950. Griaule i Dieterlen objavili su članak o onome što su nazvali sudanskim sustavom Siriusa. Tvrdili su da dogonski posvećenici znaju da Sirius (sigi tolo) ima nevidljivog suputnika, po tolo, nazvanog po foniju, najsitnijem uzgojenom zrnu. Po tolo je opisan kao najmanja i najteža zvijezda, sazdana od metala sagala, koja kruži oko Siriusa po eliptičnoj putanji jednom u pedeset godina. Dodali su i treću zvijezdu, emme ya tolo, zvijezdu ženskog sirka, s vlastitim satelitom. Griaule i Dieterlen povezali su i šezdesetogodišnji ritual Sigui s ovim astronomskim ciklusom.

Podudarnosti sa suvremenom astronomijom doista su stvarne. Sirius B uistinu postoji: to je bijeli patuljak, otprilike veličine Zemlje s masom sličnom Suncu, toliko gust da bi žličica njegove tvari težila nekoliko tona. Njegov ophodni period traje 50,1 godinu i kreće se po elipsi sa Siriusom A u jednom od žarišta. Njegovo postojanje predvidio je Friedrich Bessel 1844. godine na temelju nepravilnosti u kretanju Siriusa, teleskopom ga je prvi ugledao Alvan Graham Clark 1862., a golim ga je okom nemoguće vidjeti.

Knjiga Roberta Templea The Sirius Mystery (1976.) iznijela je pretpostavku da su bića Nommo bili drevni posjetitelji sa sustava Siriusa koji su podučili Dogone i, prije njih, Babilonce (čijeg je čovjeka-ribu Oannesa poistovjetio s Nommoom). Carl Sagan odgovorio je u knjizi Broca's Brain (1979.) da je kontakt s europskim posjetiteljima znatno vjerojatniji izvor. Otkriće nevjerojatne gustoće Siriusa B bilo je naširoko popularizirano u tisku 1920-ih godina, a dogonska predaja koju Temple citira o Jupiterovim mjesecima i Saturnovim prstenovima točno odgovara onome što je obrazovani Europljanin toga doba znao, a ne onome što bi znao međuzvjezdani putnik.

Presudno istraživanje proveo je nizozemski antropolog Walter van Beek. Njegov je tim godinama radio među Dogonima i 1991. objavio opsežnu provjeru u časopisu Current Anthropology. Nijedan od njihovih sugovornika nije poznavao po tolo kao pratitelja Siriusa, a mnogi uopće nisu čuli za bilo kakvu predaju o Siriusu. Van Beek je zaključio da je to učenje izraslo iz dugotrajnih Griauleovih ispitivanja, oblikovano njegovim vlastitim poznavanjem astronomije i željom sugovornika da uvaženom strancu pruže zadovoljavajuće odgovore. Geneviève Calame-Griaule odgovorila je da ezoterično znanje posjeduje samo nekolicina posvećenika te da se ono ne dijeli sa svakim seljaninom. Većina antropologa danas prihvaća Van Beekov zaključak: predaja se najbolje objašnjava novijim kontaktom, a cijeli slučaj pokazuje kako živa usmena kozmologija lako usvaja i preoblikuje nove informacije.

Jedan neriješen detalj još održava priču na životu. Godine 1995. francuski astronomi Daniel Benest i Jean-Louis Duvent pretpostavili su, na temelju malih nepravilnosti u orbiti, da bi Sirius mogao imati sićušno treće tijelo mase oko 0,05 Sunčevih masa, smeđeg patuljka sa šestogodišnjom orbitom. No to tijelo nikada nije opaženo, a kasnija snimanja teleskopom Hubble potpuno su isključila prisutnost takvog pratioca. Čak i kada bi postojao, ne bi odgovarao opisu emme ya, koji dogonski tekstovi opisuju kao veće tijelo od po tolo bez šestogodišnjeg perioda.

Što dijele ove dvije tradicije

Ifá i kozmologija naroda Dogon do sličnih spoznaja dolaze različitim putovima. Ifá svoje znanje strukturira kroz aritmetiku: 256 figura djeluje kao postojan indeks u golemu usmenu književnost, a fizička oruđa — palmini orasi, lanac i pladanj — služe kao mnemotehnička pomagala izvježbanom proricatelju. Dogonska misao čuva znanje kroz priče, sveti prostor i obrede: borba između Nommoa i Blijede lisice utkana je u tlocrte sela, poljoprivredne sezone i šezdesetogodišnji krug obreda Sigui.

U oba sustava svijet je čitljiv. Red i nered ugrađeni su u njega od samoga početka, mudrost se prenosi iz nevidljivoga u vidljivi svijet, a ljudi aktivno sudjeluju u očuvanju ravnoteže kroz obredno djelovanje i dobar karakter. Nijedna tradicija ne tvrdi da je budućnost nepromjenjivo zadana niti da će je proricanje takvom učiniti. One čovjeku nude uvid u to gdje trenutno stoji i kojim bi putem trebao krenuti dalje.