Tiwaz

Oblik i simbolika

Okomito stablo s dvije kose grane koje se na vrhu spajaju u šiljak, tvoreći jasan oblik vrha strijele ili koplja.

Ovo tumačenje oblika znatno je bolje utemeljeno od većine nagađanja o drugim runama: Tiwaz ima povijesno dokumentiranu vezu s oružjem i njezin obris nedvojbeno podsjeća na vrh projektila. To je ujedno i jedna od runa koje se najčešće nalaze urezane više puta zaredom, naslagane na istom stablu, u natpisima na vrhovima koplja i vojnoj opremi.

Bog i najstariji sloj germanske religije

Tīwaz je ime boga i starije je od samog pragermanskog jezika. Potječe od praindoeuropskog korijena dyēus (nebeski otac), istog korijena iz kojeg su potekli grčki Zeus, latinski Iuppiter i sanskrtski Dyaus. Tiwaz predstavlja germanski ogranak ove božanske obitelji.

Ta činjenica osvjetljava njegov prvobitni položaj. U sačuvanim staronordijskim izvorima iz trinaestog stoljeća Týr je sporedan lik, a Odin vlada kao vrhovni bog. Međutim, etimologija pokazuje da je hijerarhija nekada bila obrnuta: Týr je bio na čelu panteona, a Odin ga je zamijenio u razdoblju koje ne možemo točno datirati.

Njegovo ime živi u svakodnevnom jeziku. Na engleskom je Tuesday (utorak) doslovno Týrov dan, izravan prijevod latinskog dies Martis (Marsov dan), što pokazuje da su ga Rimljani poistovjećivali sa svojim bogom rata. Povjesničar Tacit 98. godine n. e. spominje Marsa među germanskim božanstvima koja su primala ljudske žrtve.

Ruka u vučjim raljama

Obje skandinavske runske pjesme nazivaju Týra jednorukim, a islandska dodaje izraz ulfs leifar, vučji ostatak. Obje podrazumijevaju da slušatelj dobro poznaje mit.

Bogovi su morali svezati vuka Fenrira, kojemu je bilo suđeno ubiti Odina pri ragnaröku. Dva masivna lanca lako su pukla. Treći spon, Gleipnir, iskovali su patuljci od šest nemogućih stvari i izgledao je mekan poput svilene vrpce. Fenrir, sumnjajući u zamku, pristao je na vezanje samo pod uvjetom da jedan od bogova stavi ruku u njegova usta kao zalog poštene namjere.

Týr je to učinio. Spon je izdržao, vuk se nije mogao osloboditi i odgrizao mu je ruku. Izvori bilježe da su se svi bogovi smijali, osim Týra.

Ova priča daje runi njezino najdublje značenje. Presudan detalj je da je prisega dana s prijevarom, ali je njezina cijena u potpunosti plaćena. Týr je znao da će vrpca izdržati. Ponudio je svoju ruku znajući da će je izgubiti, jer se bez tog zaloga sputavanje nikada ne bi dogodilo. Bog prisega je bog koji je održao nepošteno obećanje i platio punu cijenu za njega.

Riječ je o znatno složenijem i tragičnijem liku od jednostavnog «boga pravde», i zato ova runa nikada ne nagovještava laku pobjedu.

Engleska zvijezda vodilja

Staroengleska runska pjesma bira potpuno drugačiji put i uopće ne spominje boga. Tir je pouzdan znak koji vjerno čuva vjeru s plemićima, stalno se drži svoje putanje iznad noćnih magli i nikada ne iznevjeri.

Opisuje nebesko tijelo, obično poistovjećeno sa Sjevernjačom ili cirkumpolarnim zviježđem. Je li anglosaska Engleska zaboravila drevnog boga ili je namjerno izbjegavala pogansko ime isto je pitanje kao i pretvaranje Ansuz u usta. Sadržaj strofe u potpunosti odgovara biti rune: čvrsta, pouzdana orijentacijska točka koja drži riječ i nikada ne zakazuje.

Obje se tradicije susreću u načelu nepokolebljive pouzdanosti: jedna do nje dolazi kroz boga koji je krvlju platio svoju riječ, druga kroz zvijezdu koja nikada ne skreće sa svoje putanje.

Na ratnom oružju

Tiwaz je runa s najčvršćim arheološkim dokazima o namjernoj nealfabetskoj obrednoj uporabi, i ti su nalazi iznimno konkretni.

Znak se opetovano nalazi urezan, naslagan i umnožen na vojnoj opremi diljem područja Starijeg futharka: na vrhovima koplja, drškama mačeva i oklopima. Pjesma Sigrdrífumál u Poetskoj Eddi savjetuje urezivanje runa pobjede na dršku mača i dvostruko zazivanje Týra. Iako je to islandska književnost iz 13. stoljeća, ona opisuje običaj koji arheološki nalazi u potpunosti potvrđuju.

To je najbliži dokumentirani slučaj obredne uporabe određene rune u cijelom korpusu. Ne predstavlja nepobitan dokaz, ali među dvadeset i četiri znaka Tiwaz ima najčvršće materijalno uporište.

U proricanju: uspravan položaj

Tiwaz je runa pravde i postavlja znatno veće zahtjeve nego što taj pojam na prvi pogled sugerira.

U uspravnom položaju ukazuje na to da će situacija biti procijenjena na temelju stvarnih činjenica i da je pozicija pitača opravdana i zakonita. Izvrstan je znak u pravnim sporovima, službenim odlukama i procesima s jasnim pravilima. Na osobnoj razini nalaže djelovanje prema načelima, držanje riječi koja je postala teška i odabir ispravnog puta umjesto lakšeg.

Ono što ne nudi jest besplatna pobjeda. Svako ostvarenje ove rune ima svoju cijenu. Týrova pravda uspjela je zato što ju je platio, a Tiwaz u otvaranju često označava točku u kojoj pravedan ishod zahtijeva od pitača da se nečega odrekne. To je runa prihvaćanja nužnog gubitka koji omogućuje rješenje.

Obećanje pobjede je stvarno, ali strogo uvjetovano: Tiwaz podupire isključivo onoga tko je uistinu u pravu, i djeluje izrazito nepovoljno na onoga tko postupa nepravedno.

U proricanju: obrnuti položaj

Tiwaz se može obrnuti, a vrh strijele okrenut prema dolje predstavlja jedan od najjasnijih obrnutih položaja u cijelom nizu runa.

U obrnutom položaju označava slom pravde: nepravednu presudu, izgubljen spor, zlouporabu moći ili prekršenu prisegu. U pravnim pitanjima to je jasan znak upozorenja.

Također razotkriva dvije suptilnije unutarnje slabosti. Kukavičluk u doslovnom smislu povlačenja ruke iz vučjih ralja kada ispravno djelovanje zahtijeva žrtvu. I njegovu suprotnost, uzaludnu žrtvu: plaćanje visoke cijene za lažno načelo ili za nedostojan cilj.

Slijepi fanatizam je treće lice obrnutog položaja. Obrnuta Tiwaz ponekad ukazuje na osobu koja je toliko nepokolebljivo uvjerena u vlastitu nepogrešivost da je potpuno napustila svako samopreispitivanje.

Suvremena uporaba i zlouporabe

Povezivanje s hrastom, elementom zraka i suvremenim ezoteričnim korespondencijama potječe iz okultnog preporoda dvadesetog stoljeća, uglavnom iz radova Thorssona i Aswynn. Povezanost s bogom Týrom, međutim, nije moderna izmišljotina jer runa nosi njegovo ime još od antike.

Poput Sowilo, Algiz i Othala, i ovu je runu početkom dvadesetog stoljeća preuzeo völkisch pokret Guida von Lista, a kasnije je korištena u nacističkoj simbolici kao Tyr-Rune ili Kampf-Rune na oznakama postrojbi SA i SS te spomenicima Službe rada Reicha. Neke krajnje desničarske skupine i danas je zloupotrebljavaju.

Runa je izvorno slovo za glas t, posvećeno bogu čije štovanje prethodi germanskim jezicima. Političko prisvajanje je kasniji fenomen bez ikakve stvarne veze s tom drevnom prošlošću. Svatko tko javno koristi ovaj simbol trebao bi poznavati obje te činjenice.

U kombinaciji s drugim runama

Tiwaz zajedno sa Sowilo (ᛊ) smatra se u suvremenoj praksi parom pobjede: vrijedi uočiti da pobjeda izvire iz Tiwaz, dok Sowilo pruža jasnoću i usmjerenje.

Tiwaz s Raidho (ᚱ) spaja zakon i postupovni red, što najavljuje uspjeh u formalnim procesima sa strogim slijedom koraka.

Tiwaz s Thurisaz (ᚦ) podvrgava sirovu silu vladavini zakona, stvarajući najlegitimniji oblik rješavanja sukoba u cijelom futharku.

Tiwaz s Gebo (ᚷ) simbolizira svetu prisegu: dobrovoljno preuzetu obvezu koja veže obje strane.

Tiwaz s Naudhiz (ᚾ) ili Isa (ᛁ) ukazuje na odgođenu ili blokiranu pravdu; u sporovima to obično znači da su postupovne zapreke problem, a ne meritum same presude.