ᚦ

Þorn

trn

Obrana koja ranjava svakoga tko je pokuša zgrabiti

Sound
þ /θ/, /ð/
Pozicija
3
Group
Freyrov ætt
Descended from
Stariji futhark Thurisaz (*þurisaz, div)
Unicode
U+16A6
Vrijeme
Pri dodiru
Da / Ne
Da, i poteći će krv

Uspravno

  • trn
  • obrana
  • oštra prepreka
  • ozljeda pri dodiru
  • živa ograda
  • nužna oštrina
  • sukob
  • ono što se ne smije zgrabiti

In the rune poems

Ðorn byþ ðearle scearp; ðegna gehwylcum anfeng ys yfyl, ungemetum reþe manna gehwelcum, ðe him mid resteð.

Trn je iznimno oštar. Za svakoga ratnika zlo ga je uhvatiti; neizmjerno je okrutan prema svakom čovjeku koji počiva među njima.

Staroengleska runska pjesma · Ðorn

Across the scripts

ᚦ

Thurisaz

Stariji futhark

Predak, rekonstruiran kao *þurisaz, div. To je jedina runa za koju se sve tri tradicije runskih pjesama slažu da je opasna.

ᚦ

Þurs

Mlađi futhark

Skandinavija je zadržala čudovište, a ovo je jedina runa u nordijskom nizu s posvjedočenom upotrebom po imenu u kletvi, u pjesmi Skírnismál.

ᚦ

Þorn

Anglosaksonski futhorc

Engleska je zamijenila diva biljkom, što omogućuje obrambeno tumačenje kakvo nordijska tradicija nikada ne nudi.

Div postaje biljka

Sve druge tradicije ovu runu nazivaju divom. Staroengleski je pak naziva trnom.

Obje nordijske pjesme zadržavaju þurs, jednog od pripadnika roda jötnar, i obje su izrazito neprijateljski nastrojene: muka žena, stanovnik litica, muž divice. Rekonstruirani pragermanski naziv glasi þurisaz, div, i u to nema nikakve ozbiljne sumnje.

Staroengleski ðorn označava trn na grmu. Je li riječ o izvornoj usporednoj tradiciji ili o kršćanskom ublažavanju poganskog čudovišta u dio žive ograde, pitanje je o kojemu se raspravlja i koje je ostalo neriješeno. Sama pjesma nipošto ne zvuči ublaženo: uhvatiti ga je yfyl, zlo, a uz to je i ungemetum reþe, neizmjerno okrutan, no ono što se opisuje prestalo je biti biće.

Ono što ova zamjena donosi jest tumačenje koje nordijska tradicija ne može pružiti. Div vas napada. Trn ozljeđuje samo ono što posegne za njim. U tome leži razlika između prijetnje i obrane, i upravo zato suvremena runska praksa, koja slijedi englesku pjesmu, ovo slovo promatra kao zaštitno, dok ga je Skandinavija smatrala isključivo neprijateljskim.

Počinak među trnjem

Treći dio strofe lako je preletjeti pogledom, a zapravo je najodređeniji dio cijeloga teksta.

Ungemetum reþe manna gehwelcum, ðe him mid resteð, neizmjerno okrutan prema svakom čovjeku koji počiva među njima.

Prva dva stiha govore o hvatanju trna, što predstavlja jedan svjestan čin. Treći pak govori o lijeganju u gustiš, što je posve drukčija situacija: to nije jedan oštar dodir, nego trajna, neizbježna i pritajena povreda sa svih strana, koja traje zato što ste ondje namjestili svoju postelju.

Za tumačenje je to znatno korisnija slika od samog uboda, a ujedno je i dio strofe koji većina knjiga o runama izostavlja. Þorn nije samo ono što vas poreže kada ga zgrabite. To je ujedno i mjesto na kojemu ste odlučili zaspati.

Slovo koje je nadživjelo pismo

Latinski jezik nije imao slovo za glasove u engleskim riječima thin i this. Kada se staroengleski počeo zapisivati latinicom, pisari su taj problem riješili zadržavanjem ove rune.

Slovo Þ ostalo je u engleskom pismu približno šest stotina godina, zajedno sa srodnim slovom eth (ð), koje je preinačeni latinični d, a ne runa. Oba se slova redovito pojavljuju u rukopisnoj građi. Islandski jezik i danas koristi oba znaka te je jedini živi jezik koji to čini.

Kraj nije došao iz samog jezika, nego iz tipografije. Tiskarstvo je u Englesku stiglo s olovnim slovima izlivenima na kontinentu, gdje slovo thorn nije postojalo. Tiskari su ga zamijenili najbližim dostupnim oblikom, što je u pojedinim gotičkim pismima bilo slovo y.

Ta je zamjena jedini razlog nastanka izraza Ye Olde. Slovo y na tobože starinskim natpisima tiskarski je thorn; riječ je oduvijek bila the i nikada se nije izgovarala kao ye. To je jedan od rijetkih primjera gdje je određena tehnološka okolnost trajno promijenila vizualni izgled jezika, a potom pogrešno protumačena kao stilsko obilježje.

U tumačenju

Þorn je sila s oštrim vrhom, koja se kroz englesku tradiciju tumači kao zaštitna, a ne neprijateljska.

U uspravnom položaju označava granicu koja uspješno djeluje: postavljenu obranu, prepreku koja zadržava neželjene utjecaje izvana ili suočavanje koje razrješava ono što ništa drugo ne bi moglo. Trn drži sve podalje od ograde.

Cijena je jasno navedena u strofi i ne nestaje. Þorn je runa za raspravu koju ste s pravom pokrenuli, ali ćete je još dugo plaćati. Tumači koji je smatraju nedvosmisleno pozitivnom obično ostanu iznenađeni.

Dio o počinku donosi drugu važnu primjenu na koju valja obratiti pažnju: situaciju u kojoj se pitač ugodno smjestio, a koja mu nanosi stalnu sitnu štetu koju je s vremenom prestao primjećivati.

Svatko tko umjesto toga čita kroz nordijsku tradiciju neće pronaći nikakav zaštitni smisao. Oba su pristupa utemeljena, no valja znati da to nisu iste rune.

Questions to sit with

  • Je li oštrica u ovoj situaciji usmjerena prema prijetnji ili prema vama?
  • Jeste li namjestili svoju postelju na mjestu koje vas svakodnevno pomalo ranjava?
  • Što to štitite ostankom unutar žive ograde?

Često postavljana pitanja

Trn. Staroengleski ðorn označava trn na grmu, a runska ga strofa naziva iznimno oštrim, zlim za hvatanje i neizmjerno okrutnim prema svakome tko počiva među trnjem. To omogućuje zaštitno tumačenje: trn ranjava samo ono što posegne za njim.

Razlog nije pouzdano poznat. Rekonstruirani pragermanski naziv glasi *þurisaz, div, i obje nordijske pjesme zadržavaju motiv čudovišta. Pitanje je li staroengleski sačuvao usporednu tradiciju ili je riječ o kršćanskom ublažavanju ostalo je otvoreno. Ta zamjena donosi razliku između prijetnje i obrane, zbog čega suvremena praksa ovu runu promatra kao zaštitnu.

To je treći dio strofe i detalj koji većina knjiga o runama izostavlja. Zgrabiti trn predstavlja jedan svjestan čin, dok je lijeganje u gustiš trajna i neizbježna ozljeda sa svih strana, pretrpljena zato što ste ondje odlučili zaspati. U tumačenju to ukazuje na situaciju u kojoj se osoba smjestila, a koja joj nanosi stalnu sitnu štetu koju više ne primjećuje.

Da. Latinski nije imao slovo za glasove th, pa su pisari staroengleskog zadržali ovu runu u obliku slova þ, koje je u engleskom pismu ostalo oko šest stotina godina. Kada se pojavilo tiskarstvo, olovna slova stigla su s kontinenta bez znaka thorn, pa su ga tiskari zamijenili slovom y, najbližim dostupnim oblikom u gotičkim pismima. Riječ je oduvijek bila the i nikada se nije izgovarala kao ye.

Nije. Þ je ova runa, dok je Ð (eth) preinačeno latinično slovo d. Staroengleski je rabio oba znaka, često naizmjenično, za ista dva glasa. Islandski jezik i danas rabi oba slova te je jedini živi jezik koji to čini.

Anglosaksonski futhorc

Najnoviji članci

Otkrijte drevnu mudrost tarot karata i otključajte misterije svoje duhovne putanje. Naš blog je vaša vrata za razumijevanje bogate simbolike, značenja i praktičnih primjena tarot čitanja.