Gagat

Što je on zapravo

Oblik lignita, fosilizirano drvo organskog i amorfnog sastava, tvrdoće od 2.5 do 4 po Mohsovoj ljestvici, s tako malom specifičnom gustoćom da u ruci djeluje gotovo bestežinsko s obzirom na svoju veličinu.

Gagat iz Whitbyja nastao je od naplavnog drveta pradavne araukarije koje je u ranoj juri, prije otprilike 180 milijuna godina, potonulo u mulj anoksičnog morskog dna i stvrdnulo se pod visokim pritiskom bez prisutnosti kisika.

Za razliku od pravog kamena, topao je na dodir jer slabo provodi toplinu. Upravo je to opipljivo svojstvo jedan od najbržih načina za njegovo prepoznavanje.

Snažno protrljan, gagat zadržava statički elektricitet. To isto svojstvo posjeduje i jantar, pa su antički pisci oba materijala zapazili upravo po privlačenju sitnih čestica.

Postoje dvije kakvoće: tvrdi gagat, nastao u slanoj vodi, koji poprima trajan sjaj pri poliranju, te meki gagat, nastao u slatkoj vodi, koji s vremenom puca.

Odakle potječe

Whitby na obali Sjevernog Yorkshirea njegovo je klasično nalazište u jurskim škriljevcima obalnih litica. Ondje se sirovina i danas prikuplja, ponajviše na plaži nakon odrona stijena.

Asturija u Španjolskoj davala je gagat od kojega su se izrađivale hodočasničke značke za Santiago de Compostela.

Nalazišta postoje i u Sjedinjenim Američkim Državama, Poljskoj, Turskoj i Francuskoj.

Gagat iz Whitbyja obrađuje se još od brončanog doba, a perle su pronađene u prapovijesnim grobovima diljem Britanije. U rimsko doba Whitby je izvozio gagat po cijelom Carstvu, dok Plinije opisuje gagates, nazvan po rijeci u Likiji, uz niz njegovih navodnih svojstava.

Viktorijanska proizvodnja bila je golema. Kraljica Viktorija nosila je gagat u žalosti za princom Albertom od 1861. godine, dvorski protokol žalovanja izričito ga je nalagao, a na svojem vrhuncu Whitby je imao više od dvije stotine radionica koje su zapošljavale znatno više od tisuću ljudi.

Što su tvrdile predaje

Plinijev zapis o gagatesu najraniji je podrobni opis i prepoznatljivo je neobičan: navodi da dim zapaljenog gagata tjera zmije, otkriva padavicu i provjerava nevinost, te da gori i kada se zalije vodom.

Britanski grobovi iz brončanog doba sadrže perle i gumbe od gagata, što potvrđuje da je taj materijal nosio pogrebno značenje tisućljećima prije viktorijanskog doba.

Rimska Britanija proizvodila je nakit od gagata u velikim količinama, uključujući izrezbarene privjeske s likom Meduze koji su imali apotropejsku, zaštitnu ulogu.

Španjolski azabache, gagat iz Asturije, klesao se u fige, amulete u obliku šake protiv urokljiva oka, kao i u značke za hodočasnike na putu prema Santiagu.

Viktorijanska tradicija žalovanja danas je najpoznatija. Stroga pravila dopuštala su isključivo crni nakit, a gagat je bio savršen izbor: duboko crn, dovoljno lagan da se nosi u velikim količinama i sposoban primiti visoki sjaj.

Suvremena praksa vidi gagat kao kamen tuge, zaštite i prizemljenja, što se izravno nastavlja na sva navedena povijesna razdoblja.

Kako se s njime radi

Gagat je kamen žalovanja i na tu ulogu ima najsnažnije povijesno pravo među svim materijalima u ovom katalogu: samo u Britaniji postoji tri tisuće godina zabilježene pogrebne i žalobne primjene.

To ga čini istinski prikladnim darom za osobu koja prolazi kroz gubitak, darom iza kojega stoji stvarna povijesna tradicija, a ne suvremena marketinška izmišljotina.

Po fizičkim osobinama mekan je, s tvrdoćom oko 3, pa se lako okrnjuje i grebe. Valja ga čuvati podalje od izvora topline, koji mogu uzrokovati pukotine, te od kemijskih otapala.

Iznimno je lagan, što objašnjava zašto je bio prikladan za masivne viktorijanske ukrase: broš od gagata veličine dlana ne teži gotovo ništa.

Čistite ga mekom suhom krpom ili, ako je nužno, jedva vlažnom. Starinskom gagatu sjaj se može blago vratiti trljanjem mekom tkaninom, upravo onako kako se održavao u prošlosti.

Poštena kupnja

Gagat se uvelike oponašao još u viktorijansko doba, a starinske krivotvorine i same su danas postale traženi kolekcionarski predmeti.

Francuski gagat zapravo je crno staklo: hladno je i teško, dok je pravi gagat topao i lagan.

Vulkanit i gutaperka stvrdnute su smjese kaučuka koje su služile kao viktorijanske zamjene. Vulkanit s godinama blijedi u maslinastosmeđu nijansu i pri snažnom trljanju miriše na gumu.

Kao zamjenski materijali upotrebljavali su se i močvarni hrast te rožina.

Suvremene imitacije izrađuju se od plastike i stakla.

Najbrže provjere temelje se na težini i toplini: gagat je zapanjujuće lagan i odmah se grije u ruci, dok staklo ostaje hladno i osjetno je gušće. Gagat također ostavlja smeđi trag na neglaziranom porculanu, a pri jačem trljanju razvija blagi miris po ugljenu.

Za gagat iz Whitbyja posebno vrijedi provjeriti podrijetlo, budući da znatan dio materijala koji se prodaje pod tim imenom potječe iz drugih krajeva svijeta.