Talismani · Namjene

Zdravlje i iscjeljenje

Poznat i kao: Amuleti za ozdravljenje, ljekoviti talismani

Što su ljudi činili kada nije bilo drugog izbora; prikazano kao povijesna činjenica i nikada kao zamjena za medicinsku skrb.

Ukratko

Četiri mehanizma
Simpatija, prijenos, mjera i imenovanje
Najbolje potvrđeni predmeti
Pisani amuleti, prstenje protiv grčeva, kovanice kraljevskog dodira, vrpce za mjerenje
Ključna literatura
Marc Bloch, Les Rois thaumaturges (1924.)
Dokazi za to
Nijedan dokaz nije potvrđen u kontroliranim kliničkim ispitivanjima
Zabilježeni rizici
Gušenje kod dojenčadi, odgađanje liječenja, otrovni pripravci
Ova je stranica
Povijest i antropologija, a ne medicinski savjet

Važna napomena prije svega

Ništa na ovoj stranici ne predstavlja medicinski savjet i nijedan tekst u ovoj zbirci ne tretira amulet kao zamjenu za stručno liječenje. Tamo gdje je tradicijska praksa klinički ispitana, rezultat je naveden otvoreno. Tamo gdje nosi dokumentiran rizik, to je istaknuto u istom odlomku, a ne skriveno u bilješci.

Ovakav pristup ne proizlazi iz suvišnog opreza: to je jedini pošten način pisanja o ovoj temi. Magija iscjeljenja jedino je područje u kojem amulet može prouzročiti stvarnu štetu. I to čini na vrlo određen način: ne izravnim štetnim djelovanjem na tijelo, nego odgađanjem pravodobne medicinske skrbi koja bi doista pomogla.

Četiri mehanizma

Simpatija (podudarnost). Predmet oponaša željeni ishod: riječ Abracadabra ispisana u obliku trokuta koji se sužava kako bi se smanjila groznica; žuti kamen protiv žutice; crveni konac za zaustavljanje krvarenja. Ovo je najčešći i najprepoznatljiviji oblik.

Prijenos. Bolest se premješta u drugi predmet ili živo biće, koje se potom uništava, zakapa ili odbacuje: trljanje jajeta po tijelu i njegovo razbijanje; trljanje bradavice pužem i nabadanje puža na trn; umetanje pramena kose u koru drveta. Amuleti prijenosa sveprisutni su u europskoj narodnoj medicini i uvijek završavaju uklanjanjem posrednika.

Najsloženiju teoriju u XVII. stoljeću postavio je član Kraljevskog društva. «Prah suosjećanja» sir Kenelma Digbyja, predstavljen na predavanju 1658. godine, nije se stavljao na ranu, nego na oružje koje ju je nanijelo ili na okrvavljeni zavoj koji se čuvao podalje, uz pretpostavku da ozljeda i njezin uzrok ostaju u tajanstvenoj vezi. Vrijedi uočiti zašto se činilo da postupak pomaže: ostaviti ranu čistom, previjenom i na miru dok se vidar bavi mačem drugdje, u doba bolnih sondiranja i nagrizajućih melema bilo je jednostavno daleko bolje liječenje.

Mjera. Uzimanje mjera bolesnika vrpcom ili voskom i prinos te mjere kao zavjetnog dara: svijeće u visini djeteta, etiopski molitveni svici skraćeni točno prema stasu vlasnika ili vrpce u dužini grobnice sveca koje su se omatale oko bolesnika. Mjera djeluje kao zamjena za samog čovjeka.

Imenovanje. Pismeno zazivanje svetog autoriteta: božanska imena, biblijski reci, sveci ili zapečaćeni pisani amulet nošen oko vrata. Ovaj mehanizam ostavio je najbogatiju arheološku građu, jer su se zapisi čuvali u metalnim kutijicama koje su ih zaštitile od propadanja.

Predmeti kroz povijest

Pisani amuleti. Prevladavajući oblik u kršćanskoj, židovskoj i islamskoj Europi i Aziji: čvrsto presavijeni papiri ili pergamenti, ušiveni u kožu ili optočeni srebrom, nošeni oko vrata. Gotovo nikada se nisu otvarali i često su bili nečitljivi još u trenutku nastanka.

Prstenje protiv grčeva i kraljevski dodir. Engleski vladari blagoslivljali su prstenje na Veliki petak i dijelili ga oboljelima od epilepsije i mišićnih grčeva, što je bio običaj od XIV. stoljeća do Reformacije. Njegov još raireniji pandan bio je kraljevski dodir protiv škrofule (kraljeve bolesti): vladar je polagao ruke na oboljele i darivao im probušen zlatnik zvan Angel za nošenje oko vrata. Karlo II. to je nakon Restauracije činio u golemim razmjerima: zapisi bilježe preko devedeset tisuća ljudi, molitvenik je sadržavao tiskani liturgijski obrazac, a John Evelyn i Samuel Pepys opisivali su golemu gužvu na ceremonijama.

Marc Bloch je u djelu Les Rois thaumaturges (1924.) raščlanio ovu povijest i njegov uvid ostaje točan: obred je trajao sedam stoljeća ne zato što je liječio škrofulu (koja se često sama povlačila, stvarajući privid ozdravljenja), već zato što je vidljivo dokazivao da se kraljevo tijelo razlikuje od tijela običnih podanika. Amulet je imao ustavnopravno značenje jednako koliko i medicinsko.

Vrpce za mjerenje i zavjetne svijeće. Zabilježene diljem katoličke Europe, posebno na hodočasničkim mjestima.

Kutijice za amulete. Tibetanski ga'u, islamski ta'wiz ili etiopski valjci za svitke: posude čija se moć temeljila na skrivenom sadržaju.

Tvari koje su se nosile na tijelu. Jantar, bakar, gagat, koralj. To je pravac koji komercijalno postoji i danas.

Što su pokazala klinička ispitivanja

Tri običaja očuvana do danas znanstveno su provjerena i nalazi su nedvosmisleni.

Bakrene narukvice za artritis. Randomizirano, dvostruko slijepo križno ispitivanje s kontrolnim placebom iz 2013. godine, koje su proveli S. J. Richmond i suradnici u časopisu PLOS ONE, pratilo je sedamdeset pacijenata s osteoartritisom i reumatoidnim artritisom. Svaki je pacijent po pet tjedana nosio bakrenu narukvicu, dvije magnetske trake i razmagnetizirani placebo. Praćeni su bol, pokretljivost, aktivnost bolesti i upalni biljezi u krvi: bakrena se narukvica ni u jednom pokazatelju nije razlikovala od placeba.

Magnetske trake za zapešće. Ispitane u istom i paralelnim pokusima: bez ikakvog terapijskog učinka.

Jantarne ogrlice za bebe. Tvrdnja o upijanju jantarne kiseline kroz kožu ne događa se ni u kakvoj djelotvornoj količini. S druge strane, opasnost je stvarna: Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) izdala je 2018. službeno upozorenje nakon izvješća o gušenju i davljenju perlicama, uključujući i smrt djeteta, čemu su se pridružila pedijatrijska društva diljem svijeta.

Pored toga vrijede dva opća upozorenja: Tradicionalni pripravci nisu sami po sebi bezopasni. Istraživanja u časopisu JAMA iz 2004. i 2008. godine pronašla su olovo, živu ili arsen u petini ajurvedskih proizvoda s tržišta SAD-a u količinama većim od dopuštenih. A najveća šteta od ljekovitih amuleta oduvijek je bilo gubljenje vremena u trenucima kada je djelotvorno liječenje postojalo, ali se nije pravodobno potražilo.

Kako su se nekada koristili amuleti za ozdravljenje

Povijesni običaji zabilježeni u svojem izvornom obliku.

  1. Pisani amuleti savijali su se vrlo sitno, ušivali u kožu ili metal, nosili oko vrata i nikada nisu otvarani.
  2. Obredi prijenosa bolesti uvijek su završavali uništenjem nosača: zakapanjem, spaljivanjem, bacanjem u rijeku ili ostavljanjem na raskrižju.
  3. Tjelesne mjere uzimale su se vrpcom ili voskom i polagale kao zavjetni dar u svetištu.
  4. Mnoge su bajalice nalagale točan broj: devet dana, tri ponavljanja ili sedam čvorova prije zore.
  5. Amulet je najčešće izrađivala ili blagoslivljala druga osoba, vidar poznat u svojem kraju.
  6. Iskorišteni ljekoviti amuleti su se uništavali umjesto ponovne uporabe, što je dosljedno pravilo u cijeloj tradiciji.

Jedini element ovog naslijeđa koji ima vrijednost i danas jest ljudska blizina: amulet je značio da je netko s pažnjom i mirom proveo vrijeme pored uplašenog bolesnika, upravo ono što suvremeno zdravstvo često nema kada pružiti.

Pitanja za razmišljanje

  • Dio drevne iscjeliteljske magije koji je nedvojbeno pomagao bilo je ljudsko suosjećanje. Gdje danas pronalazite takvu podršku?
  • Amulet koji odgađa liječenje jedini je predmet u ovoj zbirci koji može oduzeti život. Mijenja li to vaš pogled na ostale predmete?
  • Ljudi su čuvali zapise koje nisu znali pročitati i nikada ih nisu otvorili. Što su zapravo čuvali?

Često postavljana pitanja

Najnoviji članci

Otkrijte drevnu mudrost tarot karata i otključajte misterije svoje duhovne putanje. Naš blog je vaša vrata za razumijevanje bogate simbolike, značenja i praktičnih primjena tarot čitanja.