Odakle potječe sat

Dvanaest noćnih sati

Egipćani su brojali noć po dekanima koji su izlazili tijekom nje, a prema računanju koje su prihvatili, dvanaest dekana označavalo je sate mraka. Dvanaest su sati dali i danu, mjereći ga sjenama. Ti su se sati rastezali i skupljali s godišnjim dobima sve dok ih grčki astronomi u Aleksandriji nisu utvrdili na jednake duljine. Dan od dvadeset i četiri sata koji pokazuje svaki sat egipatsko je brojanje u grčkom obliku, podijeljeno na minute po babilonskom obrascu.

noćnih sati
12
dnevnih sati
12
minuta po noćnom satu u Tebi
52–68

Kako je noć bila podijeljena

Kartice prate sat od njegova astronomskog podrijetla u dekanima preko instrumenata koji su ga mjerili, vjerskih tekstova koji su svakome satu dali značenje, pa sve do grčkih i babilonskih promjena koje su stvorile moderni sat.

✨

Dvanaest dekana, dvanaest sati

podrijetlo od oko 2100. pr. Kr. nadalje

Dijagonalne zvjezdane tablice na poklopcima lijesova iz Srednjega kraljevstva navode dvanaest dekana za svaku noć, po jednoga za svaki sat. Noćni je sat započeo kao astronomska jedinica: razmak između jedne zvijezde vodilje i sljedeće, očitavan s istočnog obzora.

🧮

Zašto dvanaest, a ne osamnaest

aritmetika suvremeno objašnjenje

Oko osamnaest dekana izlazi tijekom pune noći od dvanaest sati. Neugebauer i Parker objasnili su broj dvanaest sumrakom: oko ljetnog izlaska Sirijusa, kada su noći najkraće, samo oko dvanaest izlazaka dekana pada u stvarnome mraku.

⏳

Sati koji se šire i skupljaju

duljina u uporabi tisućljećima

Dvanaest je sati uvijek ispunjavalo noć, bez obzira na njezinu duljinu. U Tebi je noćni sat zimi trajao približno šezdeset i osam minuta, a ljeti pedeset i dvije minute. Ti sezonski ili vremenski sati ostali su u svakodnevnoj uporabi u Europi sve do širenja mehaničkih satova.

☀️

Sati dnevnoga svjetla

druga polovica satovi sa sjenom Novoga kraljevstva

Dnevno se svjetlo mjerilo sjenama. Najraniji sačuvani egipatski satovi sa sjenom potječu iz Novoga kraljevstva, a prema jednoj rekonstrukciji dan se isprva brojao kao deset sati i još dva sata sumraka, što odgovara dvanaest noćnih sati.

💧

Vodeni satovi

Karnak oko 1500.–1350. pr. Kr.

Kamena posuda s malim otvorom pri dnu ispuštala je vodu ravnomjernom brzinom. Najbolji sačuvani primjerak, iz Karnaka iz doba Amenhotepa III., iznutra ima ljestvicu za svaki mjesec, jer su noćni sati mijenjali duljinu, a izvana dekane.

👁️

Motritelji sati

hramovi od Novoga kraljevstva do rimskoga doba

Hramovi su zapošljavali svećenike čiji naslov znači „onaj koji je u satu“. Oni su promatrali zvijezde i oglašavali sate za noćne obrede. Grčki su pisci takvoga svećenika zvali horoskopos, motritelj sata, a tu je riječ astrologija poslije dala ascendentu.

🚣

Dvanaest sati Amduata

Dolina kraljeva Novo kraljevstvo

Knjiga o onome što je u podzemlju dijeli noćno putovanje boga sunca na dvanaest sati, od kojih je svaki područje podzemnoga svijeta s vlastitim vratima, bogovima i opasnostima. Na kraju dvanaestoga sata sunce se ponovno rađa u zoru. Najraniji potpuni primjerak nalazi se u grobnici Tutmozisa III.

⭐

Božice sati

grobnice i hramovi od Novoga kraljevstva nadalje

Svaki noćni sat imao je svoju božicu, često prikazivanu sa zvijezdom na glavi, koja je vodila sunčevu barku kroz svoj dio tame. Amduat i Knjiga vrata navode njihova imena, a one se pojavljuju u grobnicama i na zidovima hramova.

🕯️

Obredi po satima

ptolemejski hramovi Dendera, Edfu, File

U Ozirisovim obredima ptolemejskih hramova svećenici su bdjeli tijekom svakog sata dana i noći, s posebnim nizom čarolija i prinosa za svaki sat. Sat je ovdje bio liturgijska jedinica koliko i vremenska.

📐

Jednaki sati u Aleksandriji

Aleksandrija i Rod 2. stoljeće pr. Kr.

Grčki su astronomi trebali jedinice koje se ne mijenjaju s godišnjim dobima. Hiparh se služio ekvinocijskim satima, od kojih je svaki bio dvadeset i četvrti dio punoga dana, a Ptolemej je njima računao. Egipatski broj od dvadeset i četiri sata je preživio, a promjenjiva duljina nije.

🔢

Minute iz Babilona

Mezopotamija seksagezimalni sloj

Šezdeset minuta u satu i šezdeset sekunda u minuti potječu iz babilonske aritmetike s bazom šezdeset, kojom su se grčki astronomi služili za sve razlomke. Vlastite vremenske jedinice Babilona bile su drukčije, dvanaest dvostrukih sati u danu, pa današnji sat spaja egipatske i babilonske sastavnice.

🌅

Od označitelja sata do ascendenta

helenistički Egipat od 2. st. pr. Kr. nadalje

Izlazeći dekan označavao je sat, a grčka riječ za izlazeću točku zodijaka, horoskopos, znači motritelj sata. Mnogi povjesničari vide ascendent natalne karte kao potomka te egipatske prakse očitavanja sata prema onome što izlazi na istoku.

Čuvari sati i povjesničari

Egipatski dužnosnici i svećenici koji su mjerili i oglašavali sate, grčki astronomi koji su ih učinili jednakima i moderni znanstvenici koji su sat pratili sve do Nila.

Amenemhet

djelovao oko 1500. pr. Kr. Teba

Dužnosnik s početka Osamnaeste dinastije čiji grobni natpis tvrdi da je za kralja Amenhotepa I. osmislio vodeni sat prilagođen promjenjivoj duljini noći kroz godinu, što je najraniji pisani spomen takve naprave.

Amenhotep III.

vladao oko 1390.–1352. pr. Kr. Teba

Kralj u čije je ime izrađen vodeni sat iz Karnaka, najstarija u znatnoj mjeri cjelovita klepsidra, s mjesečnim ljestvicama iznutra i dekanima, planetima i sjevernim zviježđima uklesanima izvana.

Harhebi

rano ptolemejsko razdoblje Donji Egipat

Svećenik čiji ga natpis na kipu opisuje kao motritelja neba koji je poznavao izlaske i zalaske zvijezda i oglašavao ih, rijedak autoportret egipatskoga svećenika astronoma pri radu.

Hiparh

oko 190.–120. pr. Kr. Rod

Astronom čiji komentar Arata i Eudoksa navodi zvijezde koje označavaju svaki ekvinocijski noćni sat. Njegova uporaba jednakih sati pokazuje kako je egipatsko brojanje do dvadeset i četiri postalo računska jedinica.

Klaudije Ptolemej

oko 100.–170. po. Kr. Aleksandrija

U cijelom je Almagestu računao u ekvinocijskim satima podijeljenima šezdesetinski, a objasnio je i kako ih pretvoriti u sezonske sate svakodnevnoga života, pa ta dva sustava stoje jedan uz drugi.

Klement Aleksandrijski

oko 150.–215. po. Kr. Aleksandrija

Kršćanski pisac koji opisuje egipatsku hramsku procesiju u kojoj horoskopos nosi sat i palminu granu, simbole astrologije, te mora poznavati Hermesove knjige o zvijezdama.

Ludwig Borchardt

1863.–1938. Njemačka i Egipat

Egiptolog čije je djelo Drevnoegipatsko mjerenje vremena (1920.) okupilo vodene satove, satove sa sjenom i vizirne instrumente u prvu sustavnu studiju egipatskog mjerenja sati.

Hermann Junker

1877.–1962. Austrija i Egipat

Egiptolog koji je 1910. objavio satna bdjenja Ozirisovih misterija iz ptolemejskih hramova, ritualne tekstove koji dodjeljuju poseban obred svakome satu dana i noći.

Erik Hornung

1933.–2022. Njemačka i Švicarska

Egiptolog čija su izdanja i prijevodi Amduata i Knjige vrata učinili dvanaest sati sunčeva noćnog putovanja dostupnima kao tekstove s vlastitom strukturom i logikom.

Gerhard Dohrn-van Rossum

aktivan od 1980-ih Njemačka

Povjesničar čija Povijest sata prati kako je Europa prešla sa sezonskih sati naslijeđenih iz antike na jednake sate mehaničkih satova u kasnome srednjem vijeku.

Odakle dvanaest

Egipatski noćni sat započeo je kao komad neba. Na poklopcima lijesova Srednjega kraljevstva, oko 2100. pr. Kr., dijagonalne zvjezdane tablice navode dvanaest dekana za svaki desetodnevni tjedan godine, a svaki dekan označava jedan noćni sat. Sat je u tom sustavu bio razmak između pojave jedne zvijezde vodilje i sljedeće. Nitko nije odabrao dvanaest kao okrugao broj pa uz njega prilagodio zvijezde; broj je proizašao iz toga koliko je dekana trebalo da se ispuni noć. Ustalio se, a kad se ustalio, nadživio je i same dekanske satove i prešao u grčku astronomiju, a odande na svaki zidni i ručni sat koji se danas rabi.

Zašto dvanaest, a ne osamnaest

Nebo se okrene jednom na dan, pa trideset i šest dekana raspoređenih oko njega izlazi u razmacima od otprilike četrdeset minuta, a tijekom pune noći od dvanaest sati izađe ih oko osamnaest. Egipćani su brojali dvanaest. Objašnjenje koje su predložili Neugebauer i Parker, i koje je široko prihvaćeno, počiva na sumraku. Dekanski sustav bio je vezan za helijakalni izlazak Sirijusa, koji je padao usred ljeta, kad su noći najkraće. Oduzme li se dugi ljetni sumrak, kad se zvijezde blizu obzora teško vide, sati pravoga mraka ostavljaju mjesta za dvanaestak izlazaka dekana. Broj utvrđen u to doba godine postao je zatim standard za cijelu godinu. Ponuđena su i druga objašnjenja, ali nijedno nije potisnulo ovo. Jednu je posljedicu lako previdjeti. Ako je svaki dekanski sat bio četrdesetominutni razmak između dvaju izlazaka, dvanaest sati zvjezdanoga sata pokrivalo je tek oko osam sati današnjega vremena, tamnu jezgru noći. Zamisao o dvanaest sati koji zajedno ispunjavaju cijelu noć od zalaska do izlaska sunca pripada kasnijoj fazi, kad su vodeni satovi i sezonski sat preuzeli ulogu zvijezda.

Sati koji se mijenjaju s godišnjim dobima

Budući da je dvanaest sati uvijek ispunjavalo noć, sat nije imao stalnu duljinu. Duga zimska noć davala je duge sate, a kratka ljetna kratke. Na zemljopisnoj širini Tebe razlika je primjetna, kao što pokazuju približne brojke u nastavku za razdoblje od zalaska do izlaska sunca.

Godišnje doba u Tebi Duljina noći Jedan noćni sat
Zimski suncostaj približno 13 sati i 40 minuta približno 68 minuta
Ravnodnevice približno 12 sati približno 60 minuta
Ljetni suncostaj približno 10 sati i 20 minuta približno 52 minute

Dalje na sjeveru razlika raste. U Rimu ili Ateni zimski noćni sat traje znatno dulje od jednoga sata prema današnjem računanju. Ti sezonski sati, zvani i vremenski ili nejednaki, bili su uobičajen način mjerenja vremena u cijelom antičkom Sredozemlju. Samostanska Europa zadržala ih je u kanonskim časovima, a jednakim satima ustupili su mjesto tek kad su se mehanički satovi sa stalnim otkucajem u četrnaestom i petnaestom stoljeću proširili europskim gradovima.

Sati dnevnoga svjetla

Zvijezde ne mogu mjeriti dan, pa su se Egipćani okrenuli sjenama. Najraniji sačuvani satovi sa sjenom potječu iz Novoga kraljevstva, a među njima je tip u obliku slova L, kod kojeg uzdignuta prečka baca sjenu duž letve s oznakama; ujutro se okretao prema istoku, a poslijepodne prema zapadu. Prema jednoj utjecajnoj rekonstrukciji, Parkerovoj, dan je isprva bio podijeljen na deset sati punoga dnevnog svjetla te po jedan sat jutarnjega i večernjega sumraka, ukupno dvanaest, kako bi odgovarao dvanaest noćnih sati. Kakav god bio najraniji raspored, u Novome su kraljevstvu egipatski dan i noć imali po dvanaest sati, a cijeli ciklus dvadeset i četiri.

Mjerenje sata vodom

Promatranje zvijezda moguće je samo za vedrih noći, pa su Egipćani gradili i vodene satove. Grobni natpis dužnosnika po imenu Amenemhet, s početka Osamnaeste dinastije, tvrdi da je za kralja Amenhotepa I. osmislio vodeni sat koji je uzimao u obzir promjenjivu duljinu noći kroz godinu. Najstariji u znatnoj mjeri cjelovit primjerak izrađen je u Karnaku pod Amenhotepom III., oko 1380. pr. Kr. To je kamena posuda, šira pri vrhu nego pri dnu, s malim otvorom blizu dna. Dok je voda istjecala, njezina je razina padala pokraj niza oznaka na unutarnjoj stijenci. Oznake su složene u dvanaest stupaca, po jedan za svaki mjesec, jer se duljina noćnoga sata kroz godinu mijenjala. Izvana su uklesani dekani, planeti i sjeverna zviježđa, pa je instrument na svojoj površini nosio nebo koje je trebao zamijeniti.

Ljudi koji su čuvali sate

Hramovima su za noćne obrede trebali točni sati, pa su zapošljavali svećenike koji su ih određivali. Jedan egipatski naslov, obično prevođen kao „onaj koji je u satu“, pripada tim čuvarima sati, koji su promatrali zvijezde, pratili vodene satove i oglašavali svaki sat. Natpis na kipu ranoptolemejskoga svećenika Harhebija opisuje ga kao motritelja neba koji je poznavao izlaske i zalaske zvijezda, što je jedan od rijetkih osobnih opisa toga posla. Grčki su pisci takvoga svećenika zvali horoskopos, motritelj sata. Klement Aleksandrijski, koji piše oko 200. po. Kr., opisuje hramsku procesiju u kojoj horoskopos nosi sat i palmu te mora poznavati Hermesove knjige o zvijezdama.

Noć kao putovanje

Egipatska religija dala je dvanaest sati i drugo značenje. U kraljevskim grobnicama Novoga kraljevstva Knjiga o onome što je u podzemlju, poznata kao Amduat, dijeli noć na dvanaest sati, od kojih je svaki područje podzemnoga svijeta kroz koje bog sunca putuje u svojoj barci. Susreće mrtve, prolazi pokraj opasnosti, a u sedmom se satu suočava sa zmijom Apopom. Na kraju dvanaestoga sata ponovno se rađa u zoru kao skarabej Hepri. Najraniji potpuni Amduat nalazi se u grobnici Tutmozisa III. Knjiga vrata, prvi put posvjedočena u grobnici Horemheba, dijeli isto putovanje na dvanaest sati odvojenih čuvanim vratima. Svaki sat ima svoju božicu, često prikazanu sa zvijezdom na glavi, koja vodi barku kroz svoj dio tame. Astronomski sat s poklopaca lijesova i vjerski sat iz kraljevskih grobnica isti su dvanaest dijelova gledanih s dviju strana.

Obredi po satima

U ptolemejskim hramovima u Denderi, Edfuu i Filama sat je uređivao i obred, a ne samo mit. Satna bdjenja Ozirisovih misterija, koja je 1910. objavio Hermann Junker, propisuju zaseban niz čarolija i prinosa za svaki sat dana i noći, tako da su svećenici bdjeli nad mrtvim bogom kroz punih dvadeset i četiri sata. Točni sati bili su obredna nužnost, što pomaže objasniti ulaganje u vodene satove i izvježbane promatrače.

Sezonski sati u rimskome svijetu

Grci i Rimljani preuzeli su podjelu na dvanaest i dvanaest u njezinu sezonskom obliku. Plinije Stariji izvješćuje da je prvi javni sunčani sat u Rim donesen iz Katanije na Siciliji 263. pr. Kr. i gotovo stoljeće pokazivao pogrešne sate, jer je bio izrađen za drugu zemljopisnu širinu. Rimski su se sati brojali od izlaska sunca, pa je šesti sat dana uvijek bio podne, u bilo koje doba godine; španjolska siesta ime je dobila po toj sexta hora. Inženjeri u Aleksandriji, počevši od Ktezibija u trećem stoljeću pr. Kr., gradili su vodene satove s prilagodljivim ljestvicama kako bi tok vode mogao pratiti sate čija se duljina mijenjala kroz godinu, a Vitruvije takve naprave opisuje u svojoj knjizi o arhitekturi. Ranokršćanska i samostanska praksa zadržala je isto računanje: časovi prime, terce, sekste i none nazvani su po prvom, trećem, šestom i devetom satu sezonskoga dana. Egipatsko brojanje do dvanaest postalo je zajedničko vrijeme Sredozemlja, još uvijek u svom promjenjivom obliku.

Jednaki sati u Aleksandriji

Grčki su astronomi preuzeli egipatsko brojanje do dvadeset i četiri, ali nisu mogli računati sa satima promjenjive duljine. Definirali su ekvinocijski sat, dvadeset i četvrti dio punoga dana i noći, jednak sezonskom satu samo u vrijeme ravnodnevica. Hiparh u drugom stoljeću pr. Kr. svoj komentar Arata i Eudoksa završava popisima zvijezda koje označavaju svaki ekvinocijski noćni sat, a to je grčki potomak dekanskih satova. Ptolemej se ekvinocijskim satima služio u cijelom Almagestu i objasnio kako ih pretvoriti u sezonske. Astronomi su otada radili s jednakim satima, dok je svakodnevni život zadržao sezonske još petnaest stoljeća.

Šezdeset minuta iz Babilona

Podjele unutar sata babilonske su. Mezopotamski astronomi računali su u bazi šezdeset i dijelili dan na dvanaest dvostrukih sati, svaki od trideset vremenskih stupnjeva od otprilike četiri minute. Grčki su astronomi bazu šezdeset prihvatili za sve svoje razlomke, pa su egipatski sat, kad su ga dijelili, podijelili na šezdeset dijelova, a te opet na šezdeset. Današnji sat od šezdeset minuta i šezdeset sekunda stoga je spoj: egipatsko brojanje do dvadeset i četiri, grčka odluka da svi sati budu jednaki i babilonska shema za njihovu podjelu.

Od motritelja sata do ascendenta

Sat je ostavio trag i u astrologiji. U helenističkim horoskopima točka zodijaka koja u trenutku rođenja izlazi na istočnom obzoru zove se horoskopos, motritelj sata, istom riječju kao i hramski svećenik. Izlazeći stupanj određuje prvu kuću i učvršćuje ostatak karte. Mnogi povjesničari vide liniju od egipatske prakse određivanja sata prema dekanu koji izlazi na istoku do grčkoga naglaska na izlazećem znaku, a helenistički dekani, po tri u svakom znaku, na nekim su popisima zadržali egipatska imena. Današnji ascendent je, prema tom tumačenju, najstariji ostatak egipatskoga noćnog sata unutar astrologije.

Kamo dalje

Za zvjezdane tablice koje su prve podijelile noć pogledajte stranicu Dijagonalne zvjezdane tablice. Za ramesidske satove koji su označavali sate pomoću zvijezda koje prelaze meridijan pogledajte Ramesidske zvjezdane satove, a za kasniju ulogu dekana kao lica zodijačkih znakova pročitajte Astrološka lica. Povijest dekana i sati dio je zbornika Tarot Academy na pedeset i dva jezika.

Često postavljana pitanja

Zašto dan ima 24 sata?

Zato što su Egipćani podijelili noć na dvanaest sati, od kojih je svaki bio označen izlaskom jednoga dekana, a dan na dvanaest sati mjerenih satovima sa sjenom. Grčki astronomi u Aleksandriji zadržali su ukupan broj od dvadeset i četiri i radi računanja učinili sate jednakima. Broj dvadeset i četiri egipatski je, jednaka duljina grčka, a minute i sekunde babilonske.

Zašto su Egipćani brojali dvanaest noćnih sati?

Oko osamnaest dekana izlazi tijekom pune noći od dvanaest sati, no sustav dekana bio je vezan za ljetni izlazak Sirijusa, kada su noći kratke, a sumraci dugi. Neugebauer i Parker tvrdili su da je u to doba godine samo dvanaestak izlazaka dekana padalo u pravi mrak, pa je taj broj postao standard. To je najšire prihvaćeno objašnjenje.

Jesu li egipatski sati bili jednake duljine?

Ne. Noć je uvijek imala dvanaest sati, pa je njihova duljina pratila duljinu noći. U Tebi je noćni sat trajao oko šezdeset i osam minuta u vrijeme zimskoga suncostaja te oko pedeset i dvije minute u vrijeme ljetnoga suncostaja. Ovi sezonski sati ostali su uobičajeni u svakodnevnom životu sve do širenja mehaničkih satova s jednakim satima u kasnosrednjovjekovnoj Europi.

Kako su Egipćani mjerili vrijeme noću?

Promatranjem izlazaka dekana, a od Novoga kraljevstva i vodenim satovima: kamenim posudama iz kojih je voda istjecala ravnomjernom brzinom pokraj oznaka na unutarnjoj stijenci. Vodeni sat iz Karnaka, izrađen pod Amenhotepom III., ima zasebnu ljestvicu za svaki mjesec. Hramski svećenici zaduženi za sate služili su se objema metodama.

Koji je najstariji vodeni sat?

Najstariji u znatnoj mjeri sačuvani vodeni sat jest klepsidra iz Karnaka izrađena pod Amenhotepom III., oko 1380. pr. Kr., koja se danas nalazi u Egipatskome muzeju u Kairu. Raniji grobni natpis dužnosnika po imenu Amenemhet tvrdi da je izradio vodeni sat za Amenhotepa I., no taj uređaj nije sačuvan.

Kako su se mjerili dnevni sati?

Satovima sa sjenom, čiji najraniji sačuvani primjerci potječu iz Novoga kraljevstva. Kod jednoga uobičajenog tipa uzdignuta poprečna prečka bacala je sjenu duž označenoga ravnala koje se ujutro okretalo prema istoku, a poslijepodne prema zapadu. Parker je predložio da se dan izvorno računao kao deset sati plus dva sata sumraka.

Što predstavlja dvanaest sati u Amduatu?

Amduat, kraljevska pogrebna knjiga Novoga kraljevstva, dijeli noć na dvanaest sati, od kojih je svaki zasebna pokrajina podzemnoga svijeta kroz koju bog sunca plovi prije ponovnog rođenja u zoru. Svaki sat ima vlastite bogove, opasnosti i vladajuću božicu. Knjiga vrata dijeli isto putovanje na dvanaest sati razdvojenih vratima.

Tko je izumio jednake sate?

Grčki astronomi helenističkoga razdoblja. Hiparh se u drugome stoljeću pr. Kr. služio ekvinocijskim satima, od kojih je svaki bio dvadeset i četvrti dio punoga dana, a Ptolemej je njima računao kroz čitav Almagest. Babilonski su astronomi već mjerili vrijeme u jednakim jedinicama, no njihov je dan imao dvanaest dvostrukih sati, pa je jednaki sat od dvadeset i četiri u danu grčka tvorevina na egipatskome brojanju.

Odakle potječu minute i sekunde?

Iz babilonske aritmetike s bazom šezdeset. Grčki su se astronomi služili šezdesetinkama za svaku vrstu razlomaka, pa su pri podjeli sata podijelili sat na šezdeset dijelova i svaki od njih na još šezdeset. Sam je sat egipatskoga podrijetla, a njegove podjele prate babilonski brojevni sustav.

Kakve veze ima ascendent s egipatskim satima?

Grčka riječ za ascendent, horoskopos, znači motritelj sata, a isti su naslov nosili egipatski hramski svećenici koji su čuvali sate. U Egiptu se sat očitavao prema dekanu koji izlazi na istoku; u helenističkoj astrologiji izlazeći stupanj zodijaka učvršćuje natalnu kartu. Mnogi povjesničari smatraju ascendent nasljeđem te egipatske prakse.

Najnoviji članci

Otkrijte drevnu mudrost tarot karata i otključajte misterije svoje duhovne putanje. Naš blog je vaša vrata za razumijevanje bogate simbolike, značenja i praktičnih primjena tarot čitanja.