Metalne rude

Što povezuje cijelu obitelj

Hematit je željezov oksid, Fe2O3, a ime mu potječe od grčke riječi za krv. Bez obzira na to koliko crno uzorak izgleda izvana, njegov ogreb (fini prah koji ostaje pri povlačenju po neglaziranom porculanu) uvijek je tamnocrven. Polirani hematit podsjeća na tamni metal; ista tvar sitno samljevena tvori crveni oker, najstariji pigment koji je čovječanstvo koristilo.

Pirit je željezov disulfid, FeS2, kubičnog kristalnog sustava. U prirodi raste u kockama i piritoedrima tako pravilnog oblika da ljudi koji ga vide prvi put često misle da ga je izbrusila ljudska ruka. Ime mu potječe od grčke riječi za vatru jer pri udarcu o čelik baca oštre iskre, što se za potpalu koristilo još u neolitiku. Mjedeni sjaj donio mu je naziv zlato za budale, no razlikovanje od pravog zlata je jednostavno: zlato je meko, izuzetno teško i kovko, dok je pirit tvrd, krt i lomi se pod udarcem.

Prirodni magnetit je mineral magnetit, Fe3O4, koji je prirodno namagnetiziran, najčešće udarima munja. Upravo je on poslužio za izradu najstarijih poznatih kompasa u Kini za dinastije Han, a kasnije i u Europi. Sva narodna vjerovanja o privlačenju željenih stvari vuku korijene iz ovog minerala koji doslovno izvodi to privlačenje pred našim očima.

Kako nastaje kvarc

Hematit nastaje prvenstveno u sedimentnim trakavim željeznim formacijama, jednim od najstarijih velikih stijenskih tijela na Zemlji, koje svjedoče o obogaćivanju oceana kisikom prije više od dvije milijarde godina. Također kristalizira u hidrotermalnim žilama, gdje stvara bubrežaste agregate i zrcalno sjajne plohe.

Pirit nastaje u iznimno širokom rasponu geoloških uvjeta: u hidrotermalnim žilama, sedimentnim stijenama uključujući slojeve ugljena, te kao mineral koji zamjenjuje organsku tvar u fosilima, zbog čega se pojedini amoniti pronalaze zlatnog sjaja.

Magnetit kristalizira u magmatskim i metamorfnim stijenama i često se taloži kao teški crni pijesak u riječnim koritima. Samo neznatan dio pri površini biva trajno namagnetiziran u prirodni magnet, a udari munja u izložene rudne mase najprihvaćenije su znanstveno objašnjenje.

Povijesno gledano, ove su rude imale golemu gospodarsku važnost davno prije ukrasne primjene. Hematit s otoka Elbe opskrbljivao je etruščanske i rimske peći; pirit se u industrijskim razmjerima vadio za proizvodnju sumporne kiseline sve do dvadesetog stoljeća.

Kamenje ove obitelji

• Hematit (Fe₂O₃, tvrdoća 5.5). Željezov oksid s krvavocrvenim ogrebom bez obzira na boju površine, temelj njegova imena i ugleda. Oker dobiven iz njega najstarija je ljudska boja.
• Pirit (FeS₂, tvrdoća 6). Zlato za budale u pravilnim prirodnim kockama koje izgledaju kao brušene. Korišten za potpalu od prapovijesti, nestabilan na vlažnom zraku gdje oslobađa kiselinu.
• Magnetit (prirodno namagnetiziran Fe₃O₄, tvrdoća 6). Prirodni magnet, temelj prvih kompasa i izvor svih vjerovanja o silama privlačenja.

Trgovački nazivi i imitacije

Najčešća zabluda u ovoj skupini odnosi se na takozvani magnetski hematit, koji se u velikim količinama prodaje kao narukvice, perle i obluci koji se međusobno privlače. Prirodni hematit nema magnetizam koji bi se osjetio rukom. Magnetski materijal na tržištu je sintetička barijeva ili stroncijeva feritna keramika, katkad nazvana hematin, koja uopće nije mineral. Riječ je o uporabnom industrijskom proizvodu, ali to nije hematit.

Pirit se rijetko krivotvori zbog velike dostupnosti i niske cijene. Njegov je problem raspadanje: u vlažnom zraku željezov sulfid oksidira u željezove sulfate i sumpornu kiselinu, uzorak bubri, puca i pretvara se u prah, a kiselina nagriza kutijice i okolne minerale. Primjerak s bijelim prahom ili mirisom sumpora treba odmah odvojiti.

Markazit u nakitu gotovo je uvijek pirit jer je pravi markazit previše nestabilan za ugradnju. Prirodni magnetit s prilijepljenim željeznim opiljcima obično je autentičan; običan magnet obložen kamenom predstavlja jeftinu imitaciju.

Njega temeljena na građi kristala

Cijela skupina zahtijeva strogo suh prostor za čuvanje. Propadanje pirita najopasniji je problem u zbirkama minerala, a niska vlažnost jedina je sigurna zaštita. Pirit držite odvojeno od papira, kartona i primjeraka osjetljivih na kiselinu.

Hematit ima tvrdoću od 5.5 do 6.5 i dobro podnosi svakodnevno nošenje, no abrazivna sredstva mogu zamutiti njegov zrcalni sjaj, a dugotrajan doticaj s vodom izaziva površinsku hrđu.

Prirodni magnetit trajno gubi svoj magnetizam ako se izloži visokoj temperaturi ili snažnim mehaničkim udarcima.

Nijedan od ovih minerala ne smije se koristiti za izradu kristalne vode izravnim uranjanjem. Pirit u vodi stvara sumpornu kiselinu, hematit muti vodu i hrđa, a magnetit privlači nevidljivu metalnu prašinu. Osnovno pravilo nalaže da se sulfidi i metalne rude drže podalje od vode za piće.