Ogham
Úr je úir, tlo, zemlja koja prima ono što je pokopano i iz koje raste ono što slijedi, a pjesničke metafore nazivaju ga pokrovom beživotnog tijela. U mjerilu jednoga dana to je mali ukop. Nešto danas završava i odlazi u zemlju tiho, bez ceremonije, a zemlja je mjesto gdje i pripada. Nemojte to ponovno otkopavati da biste u to gledali. Tlo nije gubitak. To je jedino mjesto s kojega sljedeća stvar može započeti.