Iolit

Što je on zapravo

Kordijerit, magnezijsko-željezno-aluminijski silikat, rombični kristalni sustav, tvrdoća 7 po Mohsovoj ljestvici, s jednim smjerom kalavosti.

Njegovo prepoznatljivo svojstvo jest pleokroizam: on različito upija svjetlost duž svoje tri kristalne osi, pa duž jedne djeluje ljubičastoplavo, duž druge blijedo plavosivo, a duž treće žućkasto ili gotovo bezbojno. Rezači moraju iznimno pažljivo usmjeriti sirovi kristal, inače gotov kamen djeluje isprano i beživotno.

To isto svojstvo čini ga kandidatom za navigaciju pomoću polarizirane svjetlosti. Pleokroičan ili dvolomni kristal uperen prema oblačnom nebu i zakrenut može, u načelu, otkriti položaj sunca kroz promjene u svjetlini, jer je raspršena svjetlost neba polarizirana u pravilnom uzorku sa središtem u suncu.

Iolit na dodir i u radu djeluje razmjerno mekše nego što bi sugerirala tvrdoća 7, a zbog jednog smjera kalavosti lakše se okrhnjuje od kvarca.

Krvavi iolit sadrži pločice hematita koje pri okretanju stvaraju crvene svjetlosne bljeskove.

Odakle potječe

Indija je glavno izvorište, s nalazima iz Tamil Nadua i Andhra Pradesha, a Šri Lanka, Madagaskar, Tanzanija i Brazil također ga vade. Norveška i Grenland daju uzorke za zbirke i mineraloške kolekcije.

Kordijerit je sam po sebi čest metamorfni mineral, no prozirni materijal draguljarske kakvoće znatno je rjeđi.

Kamen je dobio ime iolit u devetnaestom stoljeću prema grčkoj riječi za ljubičicu, a ranije se nazivao dikroit, prema dvjema uočljivim bojama, te vodeni safir, što je zavaravajući trgovački naziv.

Njegova prisutnost na tržištu oduvijek je bila skromna, dijelom zato što su krupniji i čisti komadi rijetki, a dijelom zato što pleokroizam znatno otežava kvalitetno brušenje.

Što su tvrdile predaje

Pitanje vikinške plovidbe najzanimljivija je tvrdnja vezana uz bilo koji kamen u ovom katalogu i zaslužuje pošten i trijezan sažetak.

Islandski izvori spominju solarsteinn, sunčev kamen koji se koristio za određivanje položaja sunca za oblačnog vremena. Nijedan takav kamen nije pronađen u arheološkom kontekstu nordijskog doba, pa je njegovo poistovjećivanje plod zaključka, a ne izravnih dokaza. Tri su moguća kandidata: islandski dvolomac (kalcit), koji ima snažan dvolom, kordijerit, koji je pleokroičan, te turmalin.

Kristal kalcita pronađen na olupini elizabetanskog broda u kanalu La Manche pokazao je da je ta tehnika stoljećima kasnije bila poznata i korištena, a suvremeni su pokusi potvrdili da vješta primjena takva kristala može odrediti položaj sunca kroz oblake s točnošću od nekoliko stupnjeva.

Zagovornici iolita ističu da je njegov pleokroizam vidljiv bez ikakve posebne opreme. No ta tvrdnja ostaje nedokazana, pa svaka stranica koja bez ograda tvrdi da su Vikinzi koristili iolit prelazi granice onoga što povijesni izvori dopuštaju.

Osim te predaje, iolit gotovo da nema drevni folklorni sloj, a njegova suvremena tumačenja vezana uz viziju i unutarnji uvid novijeg su datuma.

Kako se s njime radi

Tumačenje kroz orijentaciju doista je korisno i proizlazi izravno iz same prirode kamena: iolit govori o pronalaženju pravog smjera kada je uobičajeni orijentir skriven.

To je uži i znatno određeniji zadatak od uopćenih pripisivanja intuicije, te odgovara situacijama u kojima okvirno znate kamo idete, ali trenutačno ne vidite stazu pred sobom.

Za nošenje u nakitu sasvim je prikladan s tvrdoćom 7, no ima jedan smjer kalavosti, pa zaštitni okvir pomaže i valja izbjegavati jake udarce.

Prije kupnje svaki iolit koji razmatrate okrenite prema svjetlu. Pravilno usmjeren kamen odozgo pokazuje bogatu ljubičastoplavu boju, dok loše brušen primjerak iz istog kuta djeluje sivo i beživotno, a ta razlika u cjelini ovisi o umijeću brusača.

Čisti se u toploj vodi s blagim sapunom. Izbjegavajte ultrazvučne uređaje za čišćenje.

Kupnja s razboritošću

Iolit se rijetko umjetno obrađuje, što je neuobičajeno među obojenim draguljima, te za njega ne postoji standardni postupak zagrijavanja ili zračenja.

Glavne poteškoće jesu zamjene i brušenje. Tanzanit, plavi safir, plavi spinel i sintetički materijali ponekad se prodaju pod imenom iolita ili umjesto njega, a iolit se nudi i kao vodeni safir, što je samo trgovački naziv, a ne stvarni safir bilo koje vrste.

Pleokroizam je ključni prepoznavajući test koji nijedna zamjena ne može oponašati jednakom snagom: pri zakretanju kamena boja bi se trebala vidno mijenjati između ljubičastoplave i blijede žućkastosive.

Staklo uopće ne pokazuje pleokroizam i brzo se zagrijava u ruci.

Loše usmjereni prirodni kamenci najčešći su uzrok razočaranja, a to je propust pri brušenju, a ne prijevara.